Obiteljske su tvrtke relativno dobro prebrodile razdoblje pandemije; manje od polovice (46 posto) ih očekuje pad prodaje i optimistični su oko održanja i rasta u 2021. i 2022., no u opasnosti su da zaostanu u digitalizaciji i strategijama održivosti: iako ih je više od polovice (55 posto) vidjelo potencijal usmjeravanja poslovanja prema održivosti, samo 37 posto ima i definiranu strategiju za to. Podaci su to iz globalnog istraživanja o obiteljskim biznisima koje je proveo PwC anketirajući 2801 vlasnika obiteljskih poduzeća.
Iako se 80 posto obiteljskih biznisa prilagodilo izazovima pandemije, omogućujući zaposlenicima rad od kuće, postoji zabrinutost zbog njihove ukupne snage kada je riječ o digitalnoj transformaciji; 62 posto ispitanika opisalo je svoje digitalne mogućnosti kao „nedovoljne", dok ih je 19 posto reklo da rade na tome.
Europska i američka poduzeća zaostaju za svojim azijskim kolegama u predanosti davanju prioriteta održivosti u strategiji; 79 posto ispitanika u kontinentalnoj Kini i 78 posto u Japanu izvijestilo je da stavlja održivost u središte svega što se radi, u usporedbi s 23 posto u SAD-u i 39 posto u Velikoj Britaniji.
Više od 80 posto ispitanika proaktivno se bavi društveno odgovornom aktivnošću, a 71 posto ih je nastojalo zadržati što više osoblja tijekom pandemije, no u PwC-u smatraju da imaju zastarjelu koncepciju o tome kako bi poduzeća trebala reagirati na društvo; 76 posto obiteljskih poduzeća u SAD-u i 60 posto u Velikoj Britaniji stavlja veći naglasak na svoj izravan doprinos, često kroz filantropske inicijative, umjesto kroz strateški pristup pitanjima održivosti. Tumače to činjenicom da su obiteljska poduzeća donekle izolirana od pritiska investitora koji trenutačno prisiljava dionička društva da održivost stave u središte dugoročnih planova za komercijalni uspjeh.
- Jasno je da se obiteljske tvrtke na globalnoj razini snažno zalažu za širu društvenu svrhu. Ali sve je veći pritisak kupaca, zajmodavaca, dioničara, pa čak i zaposlenika, da pokažu značajan angažman oko održivosti i šire ESG problematike. Mnoge tvrtke s popisa počele su reagirati, ali ovo istraživanje pokazuje da obiteljska poduzeća imaju tradicionalniji pristup društvenom doprinosu - komentira Peter Englisch, PwC-ov globalni voditelj usluga u sektoru obiteljskih poduzeća te dodaje:
- Obiteljska poduzeća moraju se prilagoditi očekivanjima koja se mijenjaju, a ako to ne učine stvaraju potencijalni poslovni rizik. Ovdje se ne radi samo o izjavi o opredijeljenosti za činjenje dobra, već o postavljanju značajnih ciljeva i izvještavanju koje jasno pokazuju njihove vrijednosti i svrhu kada je riječ o pomaganju gospodarstvima i društvima.
Kad je posrijedi zaostajanje u digitalizaciji, postoje velike generacijske razlike: 41 posto poduzeća koja sebe opisuju kao digitalno jaka pod vodstvom su treće ili četvrte generacije, a generacije nasljednika preuzele su povećanu ulogu u 46 posto digitalno jakih poduzeća.
- Zabrinjavajuće je što obiteljska poduzeća zaostaju za krivuljom. Postoje jasni dokazi da posjedovanje jakih digitalnih mogućnosti omogućuje okretnost i uspjeh te da imaju sličan entuzijazam za održivost. Poduzeća bi trebala razmotriti kako mogu iskoristiti iskustvo i novu perspektivu generacije nasljednika kada je u pitanju davanje prioriteta njihovom digitalnom putovanju – kaže Englisch.
Iako ih 79 posto kaže da imaju uspostavljen neki oblik upravljanja ili politike, brojke dramatično padaju kada su u pitanju važna područja: nešto više od četvrtine navodi da imaju obiteljski ustav ili protokol, dok je samo 15 posto uspostavilo mehanizme rješavanja sukoba. Englisch ističe da je od vitalne važnosti za obiteljske tvrtke preuzeti vodeću ulogu u osiguravanju postojanja uspostavljenih formalnih procesa koji mogu dugoročno osigurati stabilnost i kontinuitet jer je i sve veća zabrinutost regulatornih tijela širom svijeta oko nasljeđivanja obiteljskog poslovanja, posebno s trećinom poduzeća prve, druge i treće generacije koja očekuju da će sljedeća generacija postati većinski dioničari u sljedećih pet godina.
