Svaki treći zalogaj koji konzumiramo potječe od biljaka koje oprašuju pčele. Prema programu za okoliš UN-a, od 100 usjeva koji osiguravaju 90% svjetske potrebe za hranom, 71% oprašuju pčele, što znači da bi njihov nestanak imao katastrofalan učinak na proizvodnju hrane – kazala je eurozastupnica Marijana Petir o globalnoj situaciji i izazovima u pčelarskom sektoru EU, na kojem su u Bruxellesu uza zastupnike EP-a sudjelovali i vodeći europski stručnjaci u tom području.
Med sve više luksuz
Peter Maske, predsjednik Njemačke pčelarske organizacije, kaže kako pojačanom izumiranju pčela danas znatno pridonosi nekontrolirano korištenje zaštitnih sredstava u poljoprivredi, kao i manjak hrane za pčele zbog odumiranja voćnjaka. I smanjena bioraznolikost dodatni je problem, kao i elementarne nepogode. I dok med, čini se, sve više postaje luksuz, ni njegova se proizvodnja ne štiti dovoljno. Označavanje meda oznakama iz EU i non EU na tzv. intra tržištu stvara se veliki prostor za prevare pa potrošači na njega, umjesto kao na najzdraviji proizvod, gledaju sa skepsom, naročito u Mađarskoj, Rumunjskoj, Španjolskoj, Bugarskoj i Hrvatskoj gdje ga domaći proizvođači sve teže plasiraju. S 246.300 tona, EU je drugi proizvođač meda u svijetu, iza Kine, a sa 175.701 tonu i drugi uvoznik, odmah iza SAD-a. To znači da europski pčelari imaju šanse i povećati proizvodnju, umjesto da im oko 50% tržišta kvari uvoz iz trećih zemalja.
Domaće je domaće
– Riječ je o medu koji je prema europskim standardima neprihvatljive kvalitete – upozorava Péter Bross, predsjednik Mađarske pčelarske organizacije i savjetnik za med pri DG AGRI-ju. Ističe kako bi Mađari, primjerice, med radije kupovali kad bi na staklenci bilo navedeno “mađarski med”. Slično je i u Hrvatskoj gdje se pri označavanju meda iz EU, ili EU i non EU, uopće ne zna u kojim je omjerima domaći i, primjerice, kineski ili ukrajinski med, pa je Petir zajedno s 10-ak kolega iz EPP-a još lani od EK tražila uvođenje obveznog označavanja zemlje podrijetla meda. No odgovor EK je glasio kako bi obvezno označavanje zemlje podrijetla uvelike poskupilo proizvod, iako bi mnogi potrošači dali i više za med za koji se zna tko ga je proizveo i može se pratiti njegova sljedivost nego onaj kojemu je nepoštena trgovačka praksa kumovala da se porijeklo ne označava. Ipak, dok se med zasad i može uvoziti, uloga pčela u oprašivanju ne može se zamijeniti pa se Bross zalaže za uvođenje potpora za svaku pčelinju zajednicu u EU, kakve u SAD-u, primjerice, iznose 180 dolara po zajednici.
