Priča da se mnoge tvrtke i obrti zatvaraju ili rade skraćeno jer mjesecima, premda nude solidne plaće te razne pogodnosti, ne mogu naći radnike, i danas ima nastavak. I to s novim primjerima koji još jednom slikovito dočaravaju razmjere dramatičnosti situacije u kojoj se našla Hrvatska.
Kroničan nedostatak
– Subvencionirali bismo stambene kredite zaposlenicima. To je benefit koji ne mogu dobiti u inozemstvu gdje plaće jesu veće, ali su veći i troškovi života. Nadamo se da bi se u taj projekt uključila i lokalna zajednica jer nam je svima u interesu da se ljudi ne iseljavaju. Imamo već i zainteresirane bankare koji bi ponudili maksimalno povoljne uvjete kredita. Takvo rješenje ne postoji nigdje u susjedstvu, ali je i ono tek prijelazno – otkriva nam Denis Sušac iz IT tvrtke Mono koja iz Osijeka posluje s cijelim svijetom.
– U IT sektoru nezaposlenih nikada nije ni bilo, ali nedostatak je sada kroničan. Najavljen je dolazak Ericssona u Osijek, koji planira zaposliti 300 stručnjaka, a oni u cijeloj regiji ne postoje – ističe Sušac. Studente, stoga, uzimaju na stručne prakse i komentoriraju im diplomske radove.
– Završili smo nedavno i tečaj s nastavnicima srednjih škola jer su neki kurikulumi dobri, ali i školama nedostaje kadra. Pokušavamo podići kvalitetu obrazovanja i privući što veći broj djece, i to već osnovnoškolce. Nadamo se da ćemo tako pripremiti kvalitetniji kadar za srednje škole, pa potom i fakultete te da će se stanje promijeniti. Problem je, pak, što ćemo učinke vidjeti tek za pet-šest godina – nastavlja. I u ostalim smo branšama, podsjeća, skočili iz faze s groznom nezaposlenošću u fazu kada radnika nema ni za lijek pa kao neizbježno rješenje vidi uvoz radnika.
– Bez toga nećemo moći jer je strahovita fluktuacija, naši radnici odlaze u Irsku, Nizozemsku, a njihovi u Ameriku i Australiju – kaže. Porezna je politika, dodaje, nestimulirajuća pa plaćama ne mogu konkurirati Zapadu, zbog čega se građani i iseljavaju. Poslodavcima ostaje, stoga, da se bore benefitima, kao što je fitness, i izazovima u poslu. Zaključuje:
– Nije sve u plaći, postoji masa pogodnosti koje se može pružiti, no to je kod nas komplicirano i skupo pa se vrtimo u krug.
Studenti vrlo savjesni
A Stipe Gelo, vlasnik restorana “Adriana” na središtu splitske rive, iako ima 24 stalna radnika koji su zaposleni i zimi i ljeti, a neki su kod njega dulje od 20 godina, ove sezone ima problem s radnom snagom.
– Nema problema s mojim stalnim radnicima. Na plaći su i zimi kada malo rade, a malo su na godišnjem odmoru i slobodnim danima, ali problem su mlađi radnici, sezonci. Zaposlim ih, počnu raditi, dam im pristojnu plaću, sve bude dobro, ali odjednom, kako se posao zahuktava, oni odu. Mnogi ne odrade ni otkazni rok. Oni jednostavno nisu naučili raditi – žali se Gelo kojem nedostaje desetak ljudi. Problem ublažava zapošljavanjem studenata. Satnica im je od 25 do 30 kuna, mjesečno zarade od 4500 do 6500 kuna, a nije zanemariv ni “bakšiš”.
– Studenti su vrlo uredni na poslu, ali ni njih nema dosta. Ljude koji mi rade unutar lokala plaćam i više, ali ljudi nema – poručuje Gelo. Vlasnica pizzerije u Puli još je u listopadu počela tražiti kuhara, pomoćnog kuhara i pizza majstora, nudila je od 10 do 15 tisuća kuna plaće, te smještaj i hranu.
– No, ljudi se nisu javljali. Uvijek se dogodi da tražimo zaposlenike, i uvijek bi ih nekako našli, no ove godine prvi se put dogodilo da smo morali uzeti ljude izvan Hrvatske. Tako nam je došao kuhar iz Makedonije. On ima 15 tisuća kuna neto plaću te stan i hranu. Ukupno imamo 12 zaposlenika i svatko tko radi kod nas ima plaćen stan i hranu. Iz Makedonije nam je stigao i pizza majstor koji je ondje imao plaću 300 eura, a sad ga mi plaćamo 10 tisuća kuna. Iz Srbije nam je došla pomoćna kuharica kojoj je plaća 7-8 tisuća kuna. Svi su u svojim zemljama dali otkaz kako bi došli raditi u Hrvatsku jer je ovdje bolji standard – kaže nam Puljanka.
– I znate, ako nudim plaću od 15 tisuća kuna, onda je jasno da za taj novac mora znati raditi svoj posao. A ako se takvi ne javljaju, onda to znači da nemamo školovanih ljudi za ove poslove – zaključuje.
Pogledajte video o tome koliko vrijede vozačke dozvole:
Duugo vremena plaće su bile male a poslodavci govorili: "Ako ti nećeš, ima tko hoće, to je zakon ponude i potražnje". I sada je zakon ponude i potražnje, isti onaj koji je bio i prije. Samo sada ide u prilog drugoj strani. Batina uvijek ima dva kraja.