Predsjednik ste uprave Uljanika d.d. već pet mjeseci, a ovo vam je prvi intervju, kako to?
- Proces spašavanja Uljanika je vrlo osjetljiv i vrlo ozbiljan. U njega je uključen velik broj ljudi, tvrtki i institucija, on utječe na mnoge ljudske sudbine. Mi iz nove uprave morali smo prvo vidjeti kako možemo pristupiti brodovlasnicima i djelovati na tržištu, a potom kako da s državnim institucijama pristupimo rješavanju teškoća u kojima smo se našli kroz program restrukturiranja.
Kako to da ste se u takvoj situaciji prihvatili odgovornosti predsjednika uprave?
- Program restrukturiranja koji se radio 2018. nije polučio očekivane rezultate. Gubici su odjednom izbili na vidjelo i Uljanikov sustav ostao je paraliziran. Situacija je bila napeta, početak štrajka, kašnjenje plaća, proizvodnja zaustavljena na obje lokacije. Najprije smo se usredotočili na pregovore s brodovlasnicima, da stvorimo okosnicu poslovnog plana i da imamo s čime ići pred državu predlagati pristupanje restrukturiranju. Imali smo dobru situaciju s gradnjama u proizvodnom procesu, tri broda u gotovo idealnim fazama gradnje u Rijeci i tri broda u gotovo idealnim fazama gradnje u Puli: po jedan na navozu i dva na opremanju, posve u skladu s našim vještinama, sposobnostima i raspoloživim ljudima.
Nismo mogli zamisliti bolju startnu poziciju za restrukturiranje, praktički imali smo šansu osigurati punu zaposlenost odmah. Naravno, trebalo je još za pregovarački stol vratiti kupce koji su otkazali ugovore ili su bili na rubu otkazivanja ugovora, uslijed značajnih kašnjenja, te ponovno ugovoriti otkazane gradnje i zadržati važeće ugovore koji su prijetili raskidom. Kupac čiji je brod bio na navozu u Puli imao je pet mjeseci spremnu uplatu u visini od sedam milijuna eura, kojom bi se osiguralo podmirenje dobavljača i trenutačni nastavak radova za značajan dio kapaciteta, samo je trebalo preuzeti uplatu. Dovršetak drugog broda brodovlasnik je samostalno financirao do dovršetka gradnje, dok smo za treći brod u Puli pregovarali. Isto tako vodili smo intenzivne pregovore za gradnje u Rijeci, u kojima je predviđeno da kupac osigurava financiranje dovršetka gradnji, bez državnih jamstava.
Što je za to vrijeme radio vaš tadašnji izabrani strateški partner, Danko Končar?
- I sa strateškim partnerom smo intenzivno radili u nastojanjima da utvrdimo njegove namjere i mogućnosti, konkretne mjere, načine i izvore financiranja i osiguranja vlastitog doprinosa, kao i planove s kojima misli program restrukturiranja Uljanika uspješno završiti. Kako nismo uspjeli dobiti valjane dokaze o mogućnosti i namjeri da strateški partner osigura ni jedno ni drugo, 21. prosinca 2018. zakazana je sjednica NO-a, na kojoj je odlučeno da se raskinu odnosi s tadašnjim strateškim partnerom i potraži drugog strateškog partnera koji može osigurati vlastiti doprinos u restrukturiranju.
Pritom valja reći da u restrukturiranju poput Uljanikova obično bude malo gotovine koju osigurava strateški partner, a više doprinosa koji imaju vrijednost za restrukturiranje, poput prava, ugovora, izvora dugoročnog financiranja. Uobičajeno je da se u tom procesu objekt restrukturiranja i strateški partner oslanjaju na državu kao na nekoga tko ima socijalnu osjetljivost i tko može sanirati prethodne dugove u cilju umanjenja ukupne štete koja bi nastala u neželjenom scenariju, a partner treba donijeti sigurnost poslovanja u idućem razdoblju i “know how”, dugoročne ugovore, a poželjno i poslovanje bez državne potpore i državnih jamstava. No, oko toga koliko mora dati novca u javnosti se stvaraju fame. Ne može se očekivati da će itko u brodogradnju ući sa stotinama milijuna eura jer taj biznis nije osobito profitabilan, a rizici su strašno veliki.
Izabrali ste novog strateškog partnera, Brodosplit. Zašto baš Brodosplit?
- U siječnju smo dobili dvije ozbiljne ponude za strateško partnerstvo. Jedna je bila od našega važnog poslovnog partnera i kupca Scenic Group, a druga od jako zainteresiranog i poticajnog Brodosplita. Tada smo se našli na muci koju od te dvije ponude odabrati, a morali smo to brzo učiniti. Brinuli smo se kako će Scenic Group reagirati ako ga odbijemo, a iznimno nam je važan za budućnost brodogradilišta. Isto tako brinuli smo se kako će reagirati Brodosplit i Fincantieri ako njih odbijemo. I onda se u završnoj fazi dogodilo da je Scenic podržao ponudu Brodosplita. Postupio je na način „nećemo se više nadmetati, napravimo svi zajedno najbolje za Uljanik“. Tako smo uz strateškog partnera Brodosplit, domaću brodograđevnu kompaniju i najeminentnijeg u svijetu graditelja kruzera, talijanskog Fincantierija, jer Brodosplit je nastupio zajedno s njim, dobili i podršku Scenic Group kao strateškog kupca koji namjerava graditi pet brodova i koji bi nam u idućih pet godina zaposlio pola kapaciteta.
No, je li vam Brodosplit uopće još strateški partner s obzirom na to da je premijer Plenković nedavno rekao da njegova ponuda Vladi nije prihvatljiva?
- Vlada nije mogla prihvatiti troškove restrukturiranja koji bi se penjali do 10,5 milijardi kuna, a koji su bili neargumentirani. No ti iznosi ne postoje ni u jednoj našoj analizi. Ponuda koju je Vlada odbila i nije bio program restrukturiranja, nego pregled troškova i potencijalnih obveza u kojoj su potencijalni rizici u budućnosti bili iskazani do neobjašnjivih iznosa, i u tu su zamku mnogi upali. Te smo rizike i mi u kompaniji sagledali, ali u razumnoj visini. Svi smo mi manje-više iskusni, znamo što je razumno očekivati kao trošak restrukturiranja. Od početka je bilo jasno da je nesporan fiksni trošak na razini 750 milijuna eura, plus dodatni troškovi poslovanja do početka primjene programa restrukturiranja. Cijelo je vrijeme tako i o tome smo razgovarali s državom, od prvog dana do danas. Nažalost, kad smo počeli s prvim verzijama, procijenjeni troškovi restrukturiranja bili su oko 700 milijuna eura, a danas se penju prema 800. Za 80 do 90 milijuna eura narasli su u proteklih šest mjeseci zbog fiksnih troškova poslovanja i raskida ugovora.
Tih 750 milijuna eura plus/minus par desetaka milijuna eura sadrži i sva protestirana državna jamstva i izloženost HBOR- u, u visini od oko 680 milijuna eura?
- Tako je, i ona već plaćena, i ona maksimalna koja će država ubuduće morati platiti, ovisno o završavanju brodova koji su u planu proizvodnje. Ukupni trošak restrukturiranja po konzervativnoj, varijanti mogao bi iznositi do 800 milijuna eura, a pritom uzimamo u obzir i utrživu imovinu, ponajprije nedovršene brodove, kad bi se oslobodio i određeni dio jamstava.
Dakle, vama je za restrukturiranje povrh plaćanja državnih jamstava nužno i dovoljno oko 200 milijuna eura vrijednosti?
- Tako je, možemo okvirno govoriti o tom iznosu, u slučaju protestiranja svih jamstava i doprinosa države za isto, to je realnost. To je ono što je potrebno za Uljanik grupu. Sve što je povrh ukupnog iznosa troška restrukturiranja u visini od oko 800 milijuna eura, o čemu se govori u javnosti, nije nužno za restrukturiranje Uljanika. A što je to, to još nitko nije uspio precizno obrazložiti.
Uhićeni u akciji Uljanik stigli na ispitivanje
Samo ? Sitnica. Neka plati iz svoga džepa, pa će sa time i odgovornije raspolagati. Građani su već i previše milijardi ulupali u tu rupu bez dna.