Završava li inspektorskim pečatom njihovo ljetovanje? Hoće li ikad više
doći i pričaju li, kad se vrate, o svemu kao o velikom skandalu? Zasad,
kako se čini, nema tako dramatičnih odjeka. Turistički radnici kazuju
kako većina ništa nije slutila kad je kretala na put, a gotovo svi
prihvate i obvezu svojih lažnih turističkih domaćina da im osiguraju
nastavak odmora u obližnjem legalnom objektu.
Stranci povezaniji
No da scene koje su viđali nisu ugodne i da će priča procuriti u strane
medije i u negativnom kontekstu, nema nikakve sumnje. Po vijestima koje
stižu s naše obale prvi su se na udaru, naime, našli upravo stranci.
Pokazalo se, među ostalim, da su neki od stranih vlasnika i povezani te
da ljeti u kontinuitetu rade veliki, pravi turistički biznis. Među
našim ljudima, u čijem je vlasništvu otprilike devedeset posto od
600.000 postelja u vikendicama, mnogi rade na crno, ali to je
obično znatno manjih razmjera. I to je jedini razlog zašto su se
stranci prvi našli na udaru zakona govori Neno Pinezić, član
Vijeća strukovne skupine obiteljskoga smještaja Kvarnera, odakle su
najčešće dolazila upozorenja o krađi noćenja, što su činili
neprijavljeni privatni iznajmljivači. Iako se lažni kvarnerski zimmer
frei i prvi našao pod inspekcijskim povećalom ove sezone, tamošnji
turistički radnici kažu da iznajmljivanja na crno ima podjednako duž
obale. Prema nekim je procjenama domaći turizam stoga zakinut za
najmanje dvjestotinjak milijuna eura.
Od tih šestotinjak tisuća postelja u vikendicama neke su zauzete
cijelo ljeto, ali u prosjeku računamo da su sve pune u tri tjedna
ljetne špice.
Kvarner nije izuzetak
Time dolazimo do više od 12 milijuna utajenih noćenja, kojima je cijena
ljeti po 15 do 20 eura. Kad se zbroje poslijeratne
godine, jasno je kako je riječ o golemim svotama koje su izbjegle
svako oporezivanje, a za naše su gospodarstvo bile izgubljene i na
druge načine. Od toga novca nije bilo koristi ni za novo zapošljavnje,
recimo, a kako su mnogi radili bez potrebnih uvjeta i kategorije, bili
su i loša reklama turizmu u cjelini kaže N. Pinezić.
Očito je bio posljednji trenutak da se država ozbiljnije posveti
tom gnijezdu crne ekonomije. O razmjerima i odnosima svjedoči i podatak
da vlasnici vikendica i stanova za odmor, s oko 350.000 turističkih
postelja, raspolažu gotovo upola manjim potencijalom vikendaša,
među kojima je sve više stranaca. Približavanjem EU i izjednačivanjem
prava domaćih građana i stranaca otvara se prostor da broj stranih
vlasnika nastavi rasti još brže, a teško je vjerovati da novi
samoinicijativno ne bi grabili u eldorado nelegalna iznajmljivanja.
Nakon godina inspekcijske nemoći, dostajalo je samo zakonski propisati
kako je sud dužan u roku od 24 sata odgovoriti na inspekcijski zahtjev
i izdati ili odbiti sudski nalog za ulazak u kuću.
Strani rođaci brojniji
Mjerodavni tvrde da pri kontrolama nije bilo nikakve zadnje namjere prema stranim vlasnicima kuća, stanova i apartmana za odmor na hrvatskoj obali. Kako se neslužbeno doznaje, riječ je samo o tome da su tijekom priprema za inspekcijski rad u 2006. pročešljane evidencije lokalnih turističkih zajednica o uplaćenoj boravišnoj pristojbi, koju plaćaju i vikendaši. Iz te se evidencije moglo iščitati da je broj prijatelja i rođaka koji su odsjeli u objektima stranih vlasnika odskakao, te u pravilu znatno nadmašivao, broj “rođaka” u vikendicama vlasnici kojih su Hrvati.
