O drukčijem bankarstvu od onog na koje smo navikli, odgovornom investiranju i financiranju, razgovarali smo s jednim od najprominentnijih bankara Europe Sašom Bešlićem, voditeljem održivog financiranja švedske bankarske grupacije Nordea.
Savjetnik Svjetskog ekonomskog foruma u Zagrebu je sudjelovao na okruglom stolu o investicijama i održivom razvoju koji je održan uoči Zelenog filmskog festivala.
Bešlić se u Stockholm, u kojem je diplomirao novinarstvo i ekonomiju, doselio iz Zenice prije 25 godina, a 2006. je izabran za najutjecajnijeg Šveđanina mlađeg od 30 godina. Svojevrsni je financijski “celebrity” s pokrićem – ima više od 200 tisuća pratitelja na Twitteru.
Održivi razvoj uglavnom je još uvijek floskula: eksternalije još nigdje u poslovnom okruženju nisu ugrađene kao trošak poslovanja, smatraju se nečim neizravnim, premještenim iz stvarnosti...
Ekonomska teorija kapitalizma zasniva se na tome da se svi troškovi socijaliziraju, a sav dobitak privatizira. Znači, socijaliziraju se troškovi zagađenja prirode, ljudskih i radnih prava, zaštite potrošača, i plaćaju preko poreza u državama koje normalno funkcioniraju.
Naš je ekonomski sistem nestvaran, propao i ne funkcionira. Ali, funkcionira kao zombi: kapitalizam je zombi sistem koji funkcionira, ali na leđima 80 posto stanovnika na ovog planeta.
Na planetu su resursi ograničeni, nema drugih, a očekuje se neograničen rast tvrtki. Kako to funkcionira? Tako da 20 posto stanovnika, od kojih je samo jedan posto bogatih, konzumira 80 posto resursa.
Ako nastavimo s takvim rastom, u sljedećih 20 godina u razinu srednje klase Zapada doći će od 300 do 500 milijuna novih pripadnika koji će imati iste resurse i novac kao i mi; i oni će imati automobile, konzumirati meso, putovati... A količina resursa koju imamo za razvoj ostat će ista.
Ekonomski neoliberalni kapitalizam u suprotnosti je i s demokracijom. Ne nudi rješenja. Pa je i demokracija u krizi, a toga nisu svjesni.
Je li rješenje odrast?
Rješenje je odrast ili cirkularna ekonomija. Rješenje i ekonomija dijeljenja, kao Airbnb, Uber...
Jutros je u Švedskoj objavljeno da je poklon godine korištena odjeća koja se daje nekome na poklon, radi smanjenja masovne potrošnje, da se ne uništavaju resursi planeta zbog klimatskih promjena.
Ako se vratimo na to praktično razmišljanje o ekonomiji, dva su velika problema s kojima se kapitalizam trenutačno susreće: klimatske promjene o kojima ne vodi računa i velike kompanije kao što su Google i Facebook, umjetna inteligencija, digitalni svijet, robotika... koji će izbrisati stotine milijuna poslova u sljedećih 25 do 30 godina.
Kako održivi razvoj funkcionira kao dio razvojne strategije banke?
Moj je trenutačni zadatak voditi globalne investicije Nordeje na održiv način.
Naših 11 milijuna klijenata i 30 tisuća zaposlenih to očekuje. Zadatak nam je investirati u tvrtke koje u svojim strategijama i proizvodima imaju dugoročnu održivost: ekološku, klimatsku i zaštitu radnih prava ljudi koji za njih rade.
Drugo nam je zaduženje analiza održivosti firmi koje financiramo i dajemo im kredite. Svakoj radimo profil kroz prizmu klimatskih faktora, zaštite prirode, emisije plinova i ljudskih prava.
Zašto nam je to tako važno? Netko može reći: vi ste banka, ulažete samo radi novca? Ali shvatili smo prije 15 godina bitnu stvar: da je ulaganje u tvrtke koje imaju stabilnost kroz odgovoran rad uprave s održivim strategijama puno bolja odluka i financijski.
Prema zadnjoj studiji koju smo publicirali, pokazalo se da je ulaganje u tvrtke koje su odgovorne okolišno, socijalno i upravljački 42 posto bolja investicija i financijski. Postoji li ijedan investitor na svijetu koji ne bi volio investirati na takav način? Ne! A zašto ne ulažu tako? Zato što razmišljaju jako kratkoročno.
Ako vam netko kaže da je odgovoran investitor, a ulaže na razdoblje od godinu dana, to je velika laž. Odgovorne investicije su moguće samo tijekom dugoročnog razdoblja, od tri do sedam godina; to je najefikasnija vremenska linija investiranja.
Koja je najveća prepreka u financijskom sustavu za takav globalni pristup?
Financijski je sustav sam sebi neprijatelj jer se 86 posto cijelog kapitala na svijetu investira na neodgovoran način.
Ako nam se, dok mi u Švedskoj vozimo električna vozila i prebacujemo energiju s fosilne na obnovljivu, istodobno novac investira neodgovorno, idemo u potpuno drugom smjeru. Jednom rukom dajemo, a drugom uzimamo.
Jako je važno da se to oruđe, a financijski sektor je za mene kao jedna kutija oruđa, poluga, krvotok ekonomskog sustava, upotrijebi na pravi način. Ako se to ne radi, uzalud su nam i Pariški i svi ostali sporazumi.
Već godinama vodim borbu da, ne samo moja banka nego i financijski sustav u nordijskim zemljama promijeni svoj način financiranja. Ne samo zato što je to financijski dobro nego i zato što je društveno dobro.
Tu bismo vas nazvali utopistom... Kakve su reakcije u vašem okruženju?
Ovdje to smatraju društveno odgovornim, daju priznanja i nagrade za to jer se tako u nordijskim zemljama smatra, ne samo vizionarskim nego i uspješnim. U početku su i mene pitali zašto ne radim “normalno”, što mi to treba, a ti isti ljudi danas mi čestitaju i žele raditi sa mnom.
Kako se banka odnosi prema financiranju investicija s obzirom na njihovu ukupnu sliku društvene odgovornosti?
Kad provodimo due dilligence, radimo ga s terena: tim od 40 specijalista radi uvide na licu mjesta koliko su tvrtke odgovorne – naši klijenti ne žele doprinositi da se njihovim novcem uništavaju ljudska prava i okoliš.
Ako ne žele da naftna kompanija radi naftovod kroz rezervat Siouxa, idemo na teren vidjeti što se stvarno događa. Želimo li vidjeti rade li tvrtke u Africi, Kini ili u Europi zaista ono što nam pišu, moramo to vidjeti.
Taj sam teren uveo prije 15 godina. Radio sam prije toga četiri godine kao zamjenik direktora etične banke koju je tad u Nizozemskoj imao ABN AMRO i u krizi je prodao.
Tad mi je Nordea ponudila da oformim sektor za održivi razvoj. Danas u timu imam 40 ljudi, ali još puno toga nismo završili: imamo oko 25 do 30 posto tvrtki koje financiramo, a ne znamo posve profil ovih rizika o kojima razgovaramo.
Prvi smo lansirali stambeni kredit s nižim kamatama, ako je stan energetski “pametan”, zelene korporativne kredite, za projekte koji su financijski stabilni i uključuju zaštitu prirode.
Slično je s radnim pravima: ako tretiraš ljude koji rade za tebe kao životinje, misliš li da će biti više ili manje produktivni? Zašto onda one žene koje rade u Kambodži 13 sati na dan i proizvode našu garderobu sedam dana u tjednu dobivaju plaću 300 kuna mjesečno?
Napravili smo test u jednoj tvornici i dali im pola sata za ručak, ukinuli ekstraradne sate i smanjili rad na šest dana u tjednu umjesto sedam. Produktivnost je nakon šest mjeseci porasla 28 posto!
Banke su se kompromitirale u posljednjoj krizi, krajnjom financijalizacijom, a u Europi i kreditima u CHF-u koje europski sudovi proglašavaju ništetnima. Je li takvo bankarstvo održivo?
Bankarski sektor jedini je globalni stanovnik svijeta zato što novac nema ni boju ni religiju, ali je bio i još uvijek je u mnogim dijelovima svijeta jedan od najneodgovornijih sektora na svijetu, zbog svoje konstrukcije i kratkoročnosti.
Ali događaju se mnoge promjene u bankarskom sektoru. Prošli sam tjedan bio u Japanu, na sastanku s najvećim mirovinskim fondom na svijetu, GPIF-om, triput većim od norveškog. Cijela je njihova investicijska filozofija prešla na odgovorno financiranje.
POGLEDAJTE VIDEO: Raznesen bankomat u mjestu Čavle
