Da je münchenski IFO institut jedan od najutjecajnijih tzv. think-thankova u Njemačkoj znaju već i ptice na grani, ali javnost slabo poznaje konkretne reforme koje je taj institut koji sudjeluje na izradi HDZ-ove gospodarske platforme za iduće parlamentarne izbore preporučio. Hans Werner Sinn, prvi čovjek instituta, vodeći je njemački ekonomist i jedan od suautora Agende 2010., njemačke platforme koju je još 2003. usvojio kancelar Gerhard Schröder, a provodila i aktualna kancelarka Angela Merkel. Agenda 2010. imala je za cilj unaprijediti Njemačku kroz bolne i opsežne reforme.
Nijemci su preko noći srezali mirovine s 48 posto prosjeka plaće na 40,1 posto. Produljili su radni vijek na 67 godina starosti, ukinuli usklađenje mirovina i zabranili prijevremenu mirovinu prije 64. godine života. S druge strane, uveli su takozvani riester rente odnosno osobnu mirovinsku štednju koja je bila potaknuta subvencijama i poreznim olakšicama. Godišnji poticaj za mirovinsku štednju iznosi 154 eura, a 2100 eura godišnje može biti porezna olakšica.
Zdravstveni doprinos u tom je periodu srezan sa 14,3 posto na samo 12,5 posto u 2006., čime su poslodavci oslobođeni plaćanja 20 milijardi eura doprinosa.
U sklopu velike reforme smanjen je porez na dohodak. Najniža stopa poreza tako je snižena sa 19,9 na 15 posto, a najviša porezna stopa snižena je sa 48,5 na 42 posto te je poslodavcima ušteđeno 22 milijarde eura.
Druga najopsežnija reforma bila je ona koja se ticala tržišta rada. Plaće u javnom sektoru su zamrznute, a stubokom je izmijenjen sustav potpore zapošljavanju. Uvedena je mogućnost prekvalifikacija, osnovane su agencije za zapošljavanje, a pandan Zavodu za zapošljavanje radio je pod novom politikom. Uvođenjem reformi poznatih kao Harzov koncept referent je mogao umjesto 400 nezaposlenih skrbiti za njih maksimalno 225, i to do 75 mlađih od 25 godina i ne više od 150 starijih od 25. Uveden je i institut mini-zaposlenja za one koji zarađuju do 450 eura na mjesec. Ti su ljudi bili oslobođeni plaćanja doprinosa, a poslodavac je za njih plaćao samo 15 posto poreza. Njemačka tada nije imala institut minimalne plaće. Posljedica reformi je prekonoćni rast broja nezaposlenih na 5,2 milijuna pa je 2004. objedinjena socijalna pomoć i naknada za nezaposlene. Ukupno su naknade iznosile 394 eura mjesečno. Mjere koje je prije 12 godina provodila Njemačka nisu primjenjive ni u današnje vrijeme ni u hrvatskoj ekonomiji, ali pokazuju da su stručnjaci IFO-a spremni preporučiti intenzivne reforme s vrlo bolnim rezovima koji su Schrödera koštali vlasti, a od Njemačke napravili najjaču ekonomiju Europe.
>> HDZ-ov savjetnik za gospodarski program: Hrvatska ima 'nizozemsku' bolest
>> HDZ se dobro priprema, ali hoće li proći i na primjeni ideja
>> Kako od Hrvatske stvoriti malu Bavarsku
Dize mi se tlak kad cujem ovu frazu "bolni rezovi". Oni su bolni samo za uhljebljene zaposlene koji dobivaju placu iz proracuna i 6 godina krize su prosli bezbolno. Vrijeme ja da, pa makar iz solidarnosti, konacno podijele tu bol sa nama 'obicnim' gradjanima.