Konjuktura je odlična, kažu ekonomski stručnjaci, a i gospodarstvenike, čini se, drži poprilično dobro raspoloženje. Razloga, čini se, ima, iako nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti koliko dugo će to potrajati.
Sanaderova vlada od početka je nastavila recept kojeg se Račan usudio probati tek na pola mandata: kad već ne može zaustaviti uvoz, onda i gospodarski rast treba osloniti na uvoz, ali - novca. Hrvatska danas duguje tri puta više nego na početku Račanova mandata, a trend se ni sad ne zaustavlja. Važan je potez ministarstva financija svakako bio usmjeravanje na domaće zaduživanje - no i ono u velikoj mjeri počiva na uvezenom novcu.
Naravno, nijedna vlada ne bi se više usudila smanjiti ulaganja - gospodarski rast Račanove vlade i povećanje postotka rasta GDP-a, namjerno ne kažem gospodarskog rasta - u najvećoj mjeri zasluga su uvoza kapitala kojim smo ponosno asfaltirali naše nove prometnice. Da se Sanader odlučio uhvatiti s time u koštac, vjerojatno bi bio suočen s poraznim brojkama rasta kakve su nas pratile sve do 2001. Uvezeni novac intravenozno je ubrizgan u naše gospodarsko tijelo i kola našim žilama. Odavna živimo na dopingu, a koliko dugo tako možemo... Tu sad umjesto odgovarajuće interpunkcije samo sliježem ramenima. Bez obzira na poteze HNB-a, nema nikakve naznake da će rijeka kredita presušiti. Jednako tako čini se da je njezina linija obrane tečaja kune čvrsta poput Maginotove.
Uvijek je možeš zaobići. Teško da netko može spriječiti banke da posuđuju novac po povoljnim kamatama, dokle god građani novac traže i uredno ga vraćaju. Većina njih ima za naše pojmove nepresušne izvore kapitala. Bilo bi zanimljivo znati po kojim kamatama ga dobivaju od svojih matičnih banaka. No, dobro, banke rado slušaju savjet HNB-a da i one pronađu 'domaće’ izvore zaduživanja. Neki već najavljuju: zdušno će savjetovati svoje klijente da pokušaju 'sami’ doći do izvora financiranje - izdavanjem korporativnih obveznica. Naravno, banke će im rado biti aranžeri. Ako zarađeno budu čuvali u - njezinim trezorima.
