Tumačenja posljednjih odluka Vrhovnog suda oko slučaja švicarskog franka ponovno su zategnule odnose bankara i dijela klijenata, ali i u fokus stavila pitanje pravne sigurnosti poslovanja. Michael Georg Müller, čelnik Raiffeisenbank Austria, u intervjuu za Večernji list govori koliko su se stvari u Hrvatskoj promijenile u proteklih 25 godina, što smatra glavnom preprekom u privlačenju investicija te koja bi tri poteza već sutra volio vidjeti implementirana.
RBA je godinama u Hrvatskoj; prošli ste uzlet 2000-ih, potom krizu i konverziju CHF. Gledajući unatrag, primjećujete li promjene u poslovnoj klimi, iz vlastitog i iskustva klijenata?
RBA je osnovana krajem 1994. kao prva banka u Hrvatskoj osnovana stranim kapitalom. Tada je vlasnica osnivačkog kapitala Raiffeisen Grupa (RBI iz Austrije) preuzimala ili osnivala banke i ostale financijske institucije u Srednjoj i Istočnoj Europi gdje su gospodarstva prolazila tranziciju. Kako su se gospodarstva otvarala prema tržištu, poduzeća su se ubrzano prilagođavala. No, domaći kapital nije bio dovoljan u odnosu na rastuću potražnju, a za razvoj dugoročnih fondova trebalo je vrijeme koje poduzetnici, suočeni s pritiskom tržišta, nisu imali. Tada su pretežito financirali poslovanje iz kratkoročnih pozajmica, što im je otežavalo financiranje poslovnih aktivnosti i prodaje, a mučili su se i s naplatom potraživanja te otplatom obveza prema dobavljačima, zaposlenicima i kreditorima. Iako su tada poslovali u znatno težim uvjetima, bili su optimistični i na tom se optimizmu gradila poslovna klima. Danas je ponuda financijskih proizvoda i usluga na domaćem tržištu potpuno razvijena. Hrvatska je članica EU koja se sve više integrira u zajedničko tržište, a klijentima su dostupne usluge pod istim uvjetima iz cijele Unije. Zbog viška likvidnosti u financijskom sustavu cijena kapitala na domaćem tržištu približava se cijeni koju plaćaju konkurenti u starim članicama. Nedavni povratak kreditnog rejtinga Hrvatske u investicijski rang kao i aplikacija za ulazak u eurozonu dodatno će potaknuti konvergenciju cijene kapitala. Time kretanja u području financija jačaju poslovnu klimu.
S Vrhovnog suda stigla je druga revizija presude vezane za konvertirane kredite u CHF u korist klijenata. U kojoj je fazi tužba zbog zakona o konverziji u Washingtonu?
Na ICSID-u u Washingtonu vodimo proces za naknadu štete koju je banka ostvarila zbog prisilne konverzije potrošačkih kredita iz franka u euro prema propisu iz rujna 2015. Njime je zakonodavna vlast retroaktivno izmijenila ugovore o kreditima između banke i korisnika kredita na štetu banke. Detalje o procesu ne mogu iznositi dok je proces u tijeku.
Uz zakonsku intervenciju u kreditne ugovore s potrošačima, vodimo sudske procese s potrošačima - korisnicima kredita, i to kolektivni i brojne pojedinačne. U poslovanju s potrošačima banka je uvijek primjenjivala odredbe ugovora koji su bili uobičajeni na tržištu, nesporni u razdoblju ugovaranja i uz mogućnost refinanciranja kredita tijekom otplate ako klijent ima bolju ponudu. Kredite potrošačima odobravamo u kunama i uz valutnu klauzulu. Klijenti najčešće ugovaraju valutnu klauzulu u euru (ranije DEM), rjeđe u američkom dolaru, a u razdoblju od 2004. do 2008., dio klijenata je odabirao valutnu klauzulu u švicarskom franku. Također, do 2013. smo ugovarali promjenjivu kamatnu stopu na osnovu Odluke o kamatnim stopama banke. Tim pristupom smo korisnike istovrsnih kredita stavljali u ravnopravan položaj pa su im obračunate kamate bile jednake bez obzira kada su koristili kredite.
Sudskim procesima dio klijenata se želi dovesti u povoljniji položaj u odnosu na druge klijente i retroaktivno smanjiti visinu anuiteta u odnosu na klijente s istovrsnim kreditima koji su ih ugovorili u razdoblju u kojem je ponuda kamatnih stopa na te kredite bila nepovoljnija. O odlukama Vrhovnog suda ovisi hoće li svoje težnje i ostvariti.
Kako gledate na hrvatsko tržište unutar CEE regije? Što druge zemlje rade bolje u privlačenju investitora? Recimo, Slovenija je naprednija po investicijama i BDP-u, ali se iz nje RBA povukla.
Tržišta u SIE regiji razlikuju se sa stanovišta financija ovisno o tome radi li se o članici eurozone, ostalim članicama ili o zemljama izvan EU. Investitori donose odluke na temelju projiciranog povrata uloženog kapitala. Kod ulaganja unutar eurozone investitori su najsigurniji u projekcije jer se odvijaju na dominantnom tržištu bez tečajnog rizika. Što su tržišta udaljenija to je i stupanj neizvjesnosti viši. Fiksiranje tečaja lokalne valute prema euru u slučaju Bugarske, ili vođenje monetarne politike s tečajnim sidrom u Hrvatskoj, smanjuje rizike i jača povjerenje investitora u stabilnost uvjeta financiranja.
Povjerenje se ne gradi samo na uvjetima financiranja već i na ostalim faktorima koji utječu na efikasnost investicija. U Hrvatskoj su relativno visoka opterećenja porezima i doprinosima, a dodatni parafiskalni nameti mogu značajno utjecati na isplativost investicije. U usporedivim zemljama iz okruženja institucionalni i pravni okvir, odnosno vladavina prava funkcionira razmjerno bolje nego u Hrvatskoj i to je, smatram, glavna prepreka Hrvatskoj pri privlačenju investicija. Pri tom prije svega mislim na neučinkovitu javnu upravu, pravnu nesigurnost, porezno opterećenje i nedostatak stručne radne snage kao ključne prepreke. Naravno, određena poboljšanja poput smanjenja poreznog opterećenja su se dogodila, ali ukupno gledajući ona su nedostatna za promjenu negativnih stavova i percepciju investitora.
Kao strani ulagač, koja biste tri poteza voljeli vidjeti odmah implementirana, s ciljem poboljšavanja poslovne klime?
Kao što sam već naveo, za Hrvatsku i njen napredak u smislu povećanja i realizacije investicija, potrebna je vladavina prava uz zaštitu vjerovnika, efikasnije pravosuđe, ukidanje prakse čestog mijenjanja propisa i pravila, unaprjeđenje rada s „nezainteresiranom“ administracijom te smanjenje i ukidanje velikog broja parafiskalnih nameta. Naravno, nužna je i reforma obrazovnog sustava jer je jedno od glavnih ograničenja za rast investicija nedostatak odgovarajuće, odnosno kvalificirane radne snage.
Problem investicija je i dalje efikasnost (pozitivno je da ulaganja u turizam i prerađivačku industriju rastu, građevina je umjerena), ali nedostaju ulaganja u intelektualno vlasništvo. Koliko se iz vašeg iskustva traže/realiziraju investicije u intelektualno vlasništvo?
Ulaganja u inovativne projekte razvijaju se u područjima u kojima investitori imaju interesa. Ako na domaćem tržištu nema dovoljno takvih projekata, to znači da u odnosu na konkurentska tržišta investitori nemaju iste uvjete.
Financijski sektor intenzivira investicije u napredne tehnologije kako bi održao konkurentnost ponude u uvjetima liberalizacije ponude financijskih usluga za poduzetnike iz nefinancijskog sektora. Tehnološke platforme omogućavaju inovativne načine komunikacije s klijentima, a produbljivanje funkcionalnosti tehničkih uređaja koje klijenti koriste iziskuje značajne investicije u projekte koji se zasnivaju na intelektualnom vlasništvu. Na razini Raiffeisen Grupe (RBI) pokrenut je Elevator Lab - partnerski program s poduzetnicima iz Fintech područja usmjeren na zajednički razvoj inovativnih rješenja zasnovanih na korištenju modernih tehnologija. Dovršeni projekti implementiraju se u mreži RBI banaka i ostalih financijskih institucija.
Prošlu godinu RBA je završila s oko 32,6 mlrd. kuna aktive i 239 mil. kn bruto dobiti. Čemu pripisujete dvostruko slabiji bruto rezultat u odnosu na 2017. - dugotrajno niskim kamatnim stopama, repovima Agrokora,..?
Razlika u rezultatu poslovanja u odnosu na prethodno razdoblje potječe od jednokratnog utjecaja primjene grupnih pravila usklađenja s međunarodnim standardom izvještavanja (MSFI 9) na temelju kojih su podešeni modeli za procjenu kreditnog rizika i vrijednosti kolaterala. Zbog toga su formirana dodatna rezerviranja za rizike. Bez tog utjecaja razlika u rezultatu poslovanja bila bi zanemariva.
Utjecaj niskih kamatnih stopa na rezultate banaka pojačava se zbog toga što se cijena depozita spustila na razinu blizu nule i nema kamo više padati, a nastavlja se proces snižavanja cijene kredita. Time se sužava kamatna marža banke. U području prihoda od usluga, očekujemo ulazak novih konkurenata iz nefinancijskog sektora. To će pojačati natjecanje s povoljnim ishodom za klijente, a nešto lošijim za banke. Dugoročno, ulazak Hrvatske u eurozonu smanjit će prihod banaka od mjenjačke marže. Znači da će u narednim godinama uspješnost poslovanja ponajviše ovisiti o tome kako ćemo upravljati rizicima i operativnim troškovima.
HNB je otežao odobravanje gotovinskih kredita za dulja dospijeća, jednu od rijetkih profitabilnih niša. Gdje vidite prostor za rast kreditnog portfelja banaka i poziciju Hrvatske za pet godina?
Oporavak se nije automatski prelio u veću potražnju za kreditima. Nakon što su se klijenti uvjerili u održivost oporavka započeo je kreditni rast. Prošle godine ograničen je pristup stambenim kreditima za građane s ispodprosječnim primicima što je povećalo potražnju za gotovinskim kreditima. S druge strane, rast cijena na tržištu nekretnina povećava trošak stjecanja nekretnine iznad planirane pa klijenti posežu za dodatnim gotovinskim kreditima kako bi mogli dovršiti ulaganja u opremanje nekretnina. Zbog snižavanja kamatnih stopa u ponudi gotovinskih kredita klijenti su djelomično refinancirali obveze po kreditnim karticama i prekoračenjima tekućih računa, čime su smanjili ukupni trošak svojih dugovanja.
Budući rast kredita stanovništvu ovisi o tome kada će se obnoviti usluga kreditnog registra (HROK) koja je obustavljena u svibnju 2018. zbog neusklađenosti s odredbama GDPR-a. Izvještaj HROK-a neophodan je alat za ograničavanje rizičnog ponašanja klijenata, odnosno za izbjegavanje prezaduženosti. Uz pretpostavku normalizacije njegovog rada, predviđamo umjerene stope rasta kredita u segmentu stanovništva uz nastavak jačanja udjela gotovinskih kredita. Nešto više stope rasta predviđamo kod poduzeća jer je ponuda domaćih banaka postala konkurentna direktnom zaduživanju poduzeća u inozemstvu pa očekujemo pozitivan utjecaj refinanciranja inozemnog duga na portfelj kredita u domaćim bankama.
Ranije su kolale glasine da RBA razmišlja o povlačenju iz Hrvatske zbog slabe perspektive tržišta, uostalom povukla se SocGen; vidi li se RBA grupa ovdje dugoročno?
Naša matična institucija RBI je strateški opredijeljena za jačanje udjela na hrvatskom bankarskom tržištu pa smo prošle godine pokrenuli sveobuhvatan program unaprjeđenja operativnog modela poslovanja s ciljem povećanja efikasnosti procesa kroz investiranje u unaprjeđenje tehnologije rada i usklađivanje strukture operativnih troškova s inoviranim modelom poslovanja. Isto tako, unaprjeđujemo digitalne funkcionalnosti poslovnica i opremamo ih dodatnim samoposlužnim uređajima.
Manjak radne snage postao je goruća tema; osjećate li vi posljedice emigracija?
Proces demografskog starenja uz pad radno sposobnog stanovništva utezi su pozitivnim promjenama na tržištu rada. Iako i dalje imamo neusklađenost ponude i potražnje za radnom snagom te nisku razinu zaposlenosti i aktivnosti, Hrvatska je suočena s ubrzanom emigracijom radno sposobnog stanovništva. Odljev mladih u radno aktivnoj dobi posljedica je ne samo otvorenog tržišta rada EU, gdje raste potreba za usko specijaliziranim kadrovima, nego je i snažno pogurnut dugogodišnjom recesijom tijekom koje su mahom izostali ključni strukturni zahvati u gospodarstvu, a takvim kretanjima doprinosi opća klima u društvu. Nastave li se takvi trendovi, oni će dugoročno donijeti niz negativnih posljedica i umanjiti potencijal rasta.
mislim na neučinkovitu javnu upravu, pravnu nesigurnost, porezno opterećenje i nedostatak stručne radne snage kao ključne prepreke. Naravno, određena poboljšanja poput smanjenja poreznog opterećenja su se dogodila, ali ukupno gledajući ona su nedostatna za promjenu negativnih stavova i percepciju investitora... Evo, sve sažeto i jasno rečeno. Uhljebistan... I sve što ova vlada radi je zapravo kokošarenje po sitno što ne daje neku nadu u bolju budućnost. To čini Hrvatsku otokom gubavaca za investitore, ne samo za njih, već i za sve stručne i sposobne u zemlji... Vjerojatno smo došli do točke od kuda nema povratka - investitori ne dolaze radi antipoduzetničke klime i nedostatka struke, a struka odlazi jer nema dovoljno kvalitetnog posla i jer se podobnost više cijeni. Čak i ako maknete poreze i bar donekle sredite birokraciju, kvalitetni investitori i dalje neće doći jer nema tko raditi. Postajemo zemlja konobara i sobarica... No to je tako, da budale mogu vladati, sve stručno, sposobni i poduzetno mora otići. Baš to se dešava u Hrvatskoj...