Imamo 7000 hektara pod orasima, više nego i jabuka, a nemamo ih ni za lijek, upozorio je ovih dana Stanko Barbarić iz Fragarie, jedne od vodećih tvrtki u nas za proizvodnju, uvođenje novih tehnologija i konzalting u voćarstvu i povrćarstvu. Prema podacima DZS-a i HGK, Hrvatska je, naime, lani imala čak 6697 hektara pod orasima, a pod jabukama oko 5000 hektara. No dok jabuke svake godine u sezoni pune novinske stupce zbog niske otkupne cijene, nepoštene prakse trgovaca te količina i od 100.000 tona na oko 2500 ha u intenzivnoj proizvodnji u rodnijim godinama – domaće orahe, čini se, bilo da su plod ili stablo – teško je naći i povećalom. Statistički podaci govore tek o 401 toni u komercijalnoj proizvodnji u 2018. godini, od kojih je 225 završilo u izvozu. Prema podacima HGK, izvozimo ga u Sloveniju, BiH, Slovačku, Mađarsku, a uvozimo najviše iz Ukrajine, Rumunjske, Kine, Uzbekistana i Austrije.
Šteta od mraza i lova na pomoć
– Orasi nisu isplativa kultura na tlima i u lošim klimatskim uvjetima kakvi su u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Još ako naiđete na loš sadni materijal kakvog sam ja posadio prije 10-ak godina, teško je očekivati dobre prinose – kaže Darko Izbašić, koji na području Bošnjaka ima 4 ha oraha. Kad se potrefe takvi uvjeti, ne pomaže puno ni agronomska struka. No svima je jasno kako je većina nasada oraha – otkako smo ušli u EU i potiču se i s više od 8000 kuna godišnje po hektaru kad je riječ o ekološkoj proizvodnji – podizana bez stručne potpore i ikakvog znanja, tek da bi se dobile potpore. Čak 90% onih koji su posadili nasade oraha lovci su na poticaje. Zato Hrvatska, objašnjava on, i nema oraha. U posljednji dvije godine orah je u mnogim područjima stradao i zbog kasnog mraza. Pogodile su ga i crna pjegavost i invazivna orahova muha. No najviše mu škodi zapuštenost. Sadnice stare 4-5 godina nisu ni uzrasle, ljudi ih ne prihranjuju, ne prskaju protiv štetnika... A kako nigdje ne piše da na njima treba i nešto proizvoditi, već samo održavati nasade, nema nikakvih rezultata – veli Izbašić. Slično kaže i Frane Ivković iz Hrvatske voćarske zajednice, objašnjavajući kako Badel ili Maraska orahe za orahovicu nabavljaju preko Bugara jer ih ne mogu naći na domaćem tržištu.
– Da svaki hektar oraha kojega potičemo izdašnim potporama – a na njemu je oko 150-160 sadnica – da 30 do 50 kg ploda Hrvatska bi bila na prvom mjestu u svijetu u proizvodnji oraha – kaže Ivković te dodaje kako je isto i s lijeskom koja se prostire na 3995 ha, a počiva uglavnom na 500-tinjak ha ozbiljne proizvodnje PP Orahovice. Mnogi kažu kako sadnice tek za 10-ak godina dolaze u puni rod. No i sada se na njima nešto mora ubrati. Međutim, brojke HGK govore da smo 2012., prije ulaska u EU, imali 3749 ha pod orasima i 861 t intenzivne proizvodnje za tržište, 2013. 2978 ha i 902 t, 2014. 4364 ha i 2848 t, dok su se posljednje dvije godine hektari povećali na 5554, odnosno 6697 ha, a s njih smo ubrali tek 294, odnosno 401 t. S gotovo dvostruko više hektara u odnosu na 2012. beremo dvostruko manje!
Stanko Barbarić ističe kako sve to govori da je sustav krivo postavljen. Gledaju se papiri, a ne realno stanje. Španjolci su, primjerice, lani imali hiperprodukciju naranača i nisku cijenu, pa je tamošnja vlada pomogla voćarima tako što im je dopustila da zadrže tri četvrtine naplaćenog PDV-a, a samo četvrtinu uplate u proračun.
– To je jedan od načina kako pomoći onima koji zbilja proizvode i doprinose sustavu – plaćaju PDV, poreze, doprinose... No u Hrvatskoj, nažalost, najbolje prolaze oni koji nemaju nijednog zaposlenog, ne plaćaju nikakve poreze, a država im daje potpore za nepostojeću proizvodnju. Samo se morate upisati u ARKOD i nitko vas ne pita jeste li nešto proizveli ili ne – objašnjava on. Kad bi na 7000 ha oraha imali svega 100 kg/ha imali biste količinu koja bi se osjetila na hrvatskom tržištu, a ako ih i ima, očito se ne prodaju kroz sustav, državi ne plaća PDV... – dodaje, uvjeren kako se potpore trebaju dijeliti drugačije.
Kazna za prevarante
– Idemo pomagati onima koji pomažu sustav, plasiraju određene količine na tržište i plaćaju poreze i doprinose, pri čemu će glavno mjerilo, kad se jave na neki natječaj za potpore ili državnu zemlju, biti koliko plaćaju poreza i doprinosa po hektaru kojega su trenutno u posjedu – napominje Barbarić.
Iz Ministarstva poljoprivrede kažu kako je Agenciji za plaćanja u poljoprivredi zahtjev za potporu ekološkog uzgoja oraha za proizvodnu 2018. podnijelo 948 proizvođača za 4728,57 ha, a za 2017. 842 njih za ukupno 4415,24 ha. Temeljem kontrola za 2018. na terenu su utvrđene nesukladnosti na 45 gospodarstava u ukupnom obuhvatu od 140,46 ha, a godinu ranije na 72 i 119,35 ha te su im uskraćene potpore i zaračunana kazna (sankcija). Potpora za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode za višegodišnje nasade iznosi 868,18 €/ha godišnje, dok potpora za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksi i metoda za višegodišnje nasade iznosi 723,48 €/ha, uvećano i za potporu za zeleno plaćanje, preraspodijeljeno plaćanje, za mlade poljoprivrednike...
To znači da sa 1000 eura/ha potpora u prosjeku država na svakih 1000 ‘jalovih’ hektara gubi milijun eura ili 7,5 mil. kuna.
