Na čelu Turističke zajednica Dubrovnika otprije mjesec dana novo je lice, Ana Hrnić. Nova direktorica kći je poznatoga dubrovačkog turističkog radnika Gorana Hrnića, koji je imao putničku agenciju u kojoj je i ona radila. Prve tjedne na novom poslu, intenzivne i izazovne, kako ih opisuje, još malo uzbudljivijima napravio je koronavirus.
– Pozorno pratimo situaciju, a konkretnije rezultate bolje ćemo moći sagledati u idućim tjednima. Uskrsni blagdani bit će prvi pravi pokazatelj utjecaja koronavirusa na turizam.
Bivša direktorica vodila je dubrovački TZ sedam godina kad je popularnost Dubrovnika samo rasla. Koliki je u tome doprinos turističke zajednice?
Svakako je znatan, to je neupitno. Ali kao osoba koja dolazi iz privatnog sektora, smatram da je on često nepravedno zapostavljen. Bez uspješnog privatnog sektora, kao i dionika kao što su Gradska uprava, Zračna luka, Luka Dubrovnik i mnogi drugi, ne bi bilo tih rezultata. I trendovi su nam išli u prilog. Turizam u prethodnom razdoblju jest rastao u fizičkim brojkama, ali nije puno poduzeto kad je riječ o održivom razvoju destinacije. Dubrovnik se prije nekoliko godina našao na listi destinacija koje treba izbjegavati i UNESCO-ov status nam je bio ugrožen. U posljednje vrijeme, zahvaljujući mjerama gradske uprave, kroz program Respect the City (multidisciplinarni projekt s nizom kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih mjera održivog i odgovornog turizma, op. a.), Dubrovnik se nalazi na listama destinacija koje se uspješno nose s trendom prekomjernog turizma.
Što su vaši prvi potezi i kako vidite ulogu turističke zajednice s obzirom na to da, čini se, u svijetu i nema više nikoga tko nije čuo za taj hrvatski dragulj?
Plan mi je posebno poraditi na razvoju novih proizvoda i događanja, koji bi doprinijeli disperziji posjetitelja na šire područje Grada. Postoji već niz kvalitetnih programa, ali moguće ih je obogatiti novim sadržajima. Jedna od glavnih aktivnosti bit će i aktivnije uključivanje u program Respect the City, jer definira put održivog razvoja. Uloga TZ-a u tome je jako bitna. Promocija Dubrovnika, unatoč činjenici da gotovo svi znaju za Dubrovnik, svakako je i dalje potrebna. Želja mi je pozicionirati Dubrovnik kao destinaciju vrhunske kvalitete u svim segmentima ponude. Dubrovnik zaslužuje imidž destinacije održivog turizma visoke kvalitete.
Dolazite iz realnog sektora, koji često ima primjedbe na rad turističkih zajednica. Kako to mislite pomiriti?
Najbolji je način jačanje suradnje među svim dionicima javnog i privatnog sektora te zajedničko definiranje strategija i ciljeva. TZ vidim kao kariku koja bi trebala povezivati realni i javni sektor.
Dubrovnik je naša ekskluzivna destinacija, ali nije se uspio odmaknuti od masovnog turizma...
Masovni je turizam neminovnost, i za nominalno ekskluzivnije destinacije od Dubrovnika. Od toga se ne može pobjeći. Tome je doprinijelo što su letovi postali prilično pristupačni, pa su mnogi dobili mogućnost da za relativno malen novac putuju po cijelom svijetu. A tu je i cruising turizam koji je isto tako financijski prihvatljiv i dostupan većem broju ljudi. Ne treba na to gledati kao na nešto negativno, već samo pravilno usmjeriti. Zato je i bitan destinacijski menadžment. Dubrovnik treba biti destinacija vrhunske ponude i održivog turizma, s tim da se mora postići balans između zadovoljnih posjetitelja i zadovoljnih sugrađana. Nema smisla gomilati milijune noćenja i dolazaka ako su naši sugrađani nezadovoljni i kaos im uvjete života čine nemogućima. A kad govorimo o budućnosti, treba spomenuti i gradnju multifunkcionalnog centra, koji bi povećao konkurentnost Dubrovnika kao destinacije kongresnog turizma i drugih događanja cijele godine.
Često se goste s cruisera identificira kao isključivog krivca za gužve. Kako gledate na te goste?
U Dubrovniku se turizam godinama razvijao stihijski i treba vremena da se stvari poslože. Nisam pobornik teorije da nam gosti s cruisera nisu potrebni, dapače. Stvar je u kvalitetnom upravljanju brojkama i destinacijom, što se u posljednje vrijeme uspješno i provodi. Činjenica je da smo u posljednje dvije godine imali samo jedan dan kad je došlo do zagušenja stare gradske jezgre, i to zbog izvanredne situacije. A godinama je to bio uobičajen prizor.
Mnogi domaći gosti zaziru od pomisli o ljetovanju u Dubrovniku zbog visokih cijena. Hoće li Grad postati oaza rezervirana za uživanje stranaca?
Propaganda Dubrovnika kao preskupe destinacije, smatram, pretjerana je, a takav senzacionalistički pristup nanosi štetu destinaciji. Manje kvalitetne destinacije imaju cijene jednake onima u Dubrovniku. Kava na Stradunu i kilogram vrhunske ribe u luksuznom restoranu imaju svoju cijenu, koja je apsolutno opravdana, i tome se ne treba čuditi. Od cijena u uvijek nekoliko istih objekata na najatraktivnijim lokacijama unutar zidina stvara se percepcija da je tako u svim objektima. A to je daleko od istine. U Gradu, čak i unutar gradskih zidina, postoje i mjesta s puno umjerenijim cijenama i kvalitetnom ponudom. Dubrovnik ne vidim kao destinaciju kupališnog turizma, već kao destinaciju doživljaja. Poseban je u svim periodima godine, tako da nije nužno posjećivati ga u mjesecima kad su i cijene visoke. Ne smatram da će Grad postati oaza rezervirana za uživanje stranaca.
Vaša prethodnica Romana Vlašić, koja je dala ostavku na mjesto direktorice, ostaje u dubrovačkoj Turističkoj zajednici. Kako surađujete?
Gospođa Vlašić i ja poznajemo se otprije mog dolaska u TZ, smatram je profesionalcem, i uvijek smo imale izvrsnu komunikaciju. Sigurna sam da ćemo kvalitetno i uspješno surađivati.
