– Ja o tome ništa ne znam, pitajte Popijača – kratko je poručila Jadranka Kosor na novinarsko pitanje gdje su zapeli desetogodišnji kupoprodajni ugovori s Hrvatskim šumama koje je bivša vlada još u ožujku lanjske godine obećala drvnoj industriji.
Draft, povjerenstvo, i ništa
Odluka s njezinim potpisom hrvatskim je drvoprerađivačima trebala olakšati poslovanje i dati novi vjetar u leđa kad je riječ o inovacijama, tehnologiji, proizvodnim kapacitetima i zapošljavanju te izvozu. Javna je tajna, naime, da se drvo iz Hrvatskih šuma dosad uglavnom dijelilo i po političkoj liniji "zaslužnicima" koji su danas na rubu propasti ili su već zatvorili svoje pogone, a brojni su se drvoprerađivači pritisnuti krizom okretali i brzoj zaradi preko izvoza sirovine – trupaca i piljene građe – koje je prema nadzoru i vještačenjima certifikacijskih kuća u 2011. čak 68 posto bilo lažno deklarirano. Sve to, na čemu je država gubila milijune, promijenila bi odluka o sklapanju desetogodišnjih ugovora s mogućnošću produljenja, kojima bi se prednost dala finalistima u drvnoj industriji koji nemaju dugove i nepodmirene obveze prema državi i Hrvatskim šumama u njezinu vlasništvu te imaju bankovnu garanciju za barem šestinu vrijednosti godišnjeg ugovora. Strani ulagači, koji tek ulaze u posao prerade drva u Hrvatskoj i zainteresirani su za sklapanje takvih ugovora za trupce, morali bi prema toj odluci u RH uložiti najmanje 40 milijuna eura. No, iako se Kosor i u listopadu time hvalila na zagrebačkoj Ambienti, a od drvne industrije doznajemo i da su ispunjeni svi preduvjeti, natječaj nije raspisan, a Kosoričina je vlada i s tim neispunjenim obećanjem otišla u povijest. Drvoprerađivači, međutim, ne odustaju.
– Uložili smo i previše energije da se to postigne. Pankretićevo je ministarstvo osnovalo i posebno povjerenstvo koje je postavilo kriterije, o čemu se Vijeće drvoprerađivača HGK i pismeno očitovalo – čak je napravljen i draft ugovora – kaže Zdravko Jelčić, čelnik uprave požeškog Spin Valisa i predsjednik Udruženja drvoprerađivačke industrije pri HGK.
Sedam puta više posla
Tvrdi da su dugogodišnji ugovori najnormalnija stvar svuda u svijetu. Domaća drvna industrija, koja je najveći neto izvoznik u Hrvatskoj, a u 2011. će, po svemu sudeći, doseći i pretkriznih milijardu dolara izvoza, to je svakako zaslužila, što bi joj osiguralo i veću konkurentnost u EU, umjesto da iz godine u godinu živi u neizvjesnosti hoće li imati dovoljno sirovine. To koči i strane ulagače u drvni sektor u Hrvatskoj, a treba znati i to da finalisti poput namještajaca trupcima daju čak sedmerostruku dodanu vrijednost, upozorava Jelčić.
– To znači i sedam puta više radnih mjesta i sedmerostruko veći dohodak, uplaćene poreze, doprinose i izvoz – napominje, ističući kako se planiranim ugovorima nije prejudicirala ni cijena, osim da se daju urednim platišama. Stoga nitko ne može reći da bi se narušilo tržišno natjecanje, u čemu bi se uvažilo i mišljenje AZTN-a. U početku se raspravljalo o ugovorima za petogodišnji prosjek dosad isporučivane sirovine od HŠ-a, od oko 70 posto. No Jelčić kaže kako ništa nije zacementirano, a jamčilo bi i transparentnije i profitabilnije poslovanje Hrvatskih šuma.
A najviše se ko trupci izvozilo u Italiju. Tamo gdje sam radio, ima jedno skladište i tvornica za preradu slavonskog hrasta u namještaj i bačve. Ovo slavonski hrast piše i u nazivu tog skladišta.