Tvornica željezničkih vozila (TŽV) Gredelj nakon dugih devet godina napokon izlazi iz stečaja. S više od 900 milijuna kuna prijavljenih tražbina bio je to jedan od najvećih stečajeva u Hrvatskoj. Novi vlasnik te tvrtke je slovačka Tatravagonka koja se obvezala uložiti u TŽV Gredelj 45 milijuna eura. Stečajni upravitelj TŽV Gredelja Tomislav Đuričin u razgovoru za Večernji list govori o tome kako je zajedno s radnicima i vjerovnicima uspio spasti tu tvrtku.
Zašto je tako dugo trajao stečajni postupak TŽV Gredelja?
Toliko je dugo trajao jer se nije našao strateški partner sve dosad. Skupština vjerovnika je na samom početku stečaja odlučila da se izradi stečajni plan, ali ga nismo mogli izraditi dok nismo pronašli strateškog partnera koji bi dao ponudu koja bi onda bila osnova tog stečajnog plana. Nikad nije bila razmatrana mogućnost da svi ti vjerovnici uđu u vlasničku strukturu i da tvrtka eventualno postane dioničko društvo zbog velikog broja vjerovnika kojih je 2004. Pritom su najveći vjerovnici banke, odnosno leasing kuće koje moraju dobiti dopuštenja regulatora da bi mogle ulaziti u vlasničku strukturu.
Za Gredelj su bili zainteresirani ulagači iz Kine, Rusije, Austrije, Kanade, Hrvatske… Koliko je dosad bilo dubinskih snimanja poslovanja tvrtke?
Njihov bi broj mogao stati na papir formata A4, i to s gusto ispisanim imenima svih tih tvrtki.
Gdje je na kraju uvijek zapinjalo?
Otkako sam ja stečajni upravitelj, od 2017., uvijek je zapinjalo na kapacitetima tvornice jer su im bili preveliki. Posljednji primjer su Austrijske željeznice, OBB, u kojima su rekli da oni imaju posla za 40 posto kapaciteta Gredelja. U TŽV-u je i proizvodnja i reparacija lokomotiva, ali i proizvodnja vagona i vlakova. To je kao da imate dvije tvrtke unutar jedne. Poslovanja su im odvojena, ali se i nadopunjavaju. Radi se o 400.000 četvornih metara zemljišta i 80.000 četvornih metara hala. Svi su bili iznenađeni tehničkom opremljenošću Gredelja jer 2010., kad je tvornica preseljena na novu lokaciju, opremljena je novim strojevima i opremom koja je tada bila zadnji krik tehnologije, a ni sad nije zastarjela.
Slovacima, dakle, kapaciteti TŽV Gredelja nisu preveliki?
U Tatravagonki su zadovoljni kapacitetima tvornice. Oni su i tražili mjesto gdje mogu širiti proizvodnju jer imaju veliku potražnju za svojim proizvodima, a to je najvažnije. Imaju tvornice širom svijeta, vrlo su aktivni po pitanju akvizicija novih tvornica poput Gredelja.
Koji su planovi Tatravagonke s Gredeljem, osim zadržavanja postojećih 400 radnih mjesta?
Strateški partner je već počeo zapošljavati i nove radnike. U posljednja dva mjeseca zaposleno je još 25 ljudi. Prvo su počeli s projektom teretnih vagona, ali su istodobno ugovorili i obnovu tri lokomotive. Tako da su na svim područjima počeli aktivno raditi na prodaji i zapošljavanju novih kapaciteta. Nekad je u Gredelju radilo više od 1600 ljudi, a sad ih je 400. Radili smo za vrijeme stečaja u jednoj smjeni, a već se sad u dijelu gdje se proizvode teretni vagoni radi u dvije smjene. Uz to su već i brojke znatno više nego lani. U prvih osam mjeseci 2020. imali smo 50 milijuna kuna prihoda, od toga je 42 milijuna bilo od domaćih kupaca, a osam milijuna od inozemnih. U istom razdoblju ove godine prihodi iznose 74 milijuna kuna, s time da se 30,7 milijuna odnosi na domaće, a 43,3 milijuna kuna na inozemne kupce. Slovaci su od početka godine naš kupac, s time da se iz mjeseca u mjesec obujam proizvodnje za njih povećava. Narudžbe su sve veće. Radi se punom parom.
Hoće li Slovaci i dodatno ulagati u Gredelj?
Već sad su dovezli strojeve i opremu. Poslovanje temelje na što većoj automatizaciji i robotizacaji, no i pri tome je potrebno dosta ljudske radne snage. Sad rade na postojećim robotima i slažu proizvodne linije da bi se proizvodnja okretnih postolja i teretnih vagona mogla što više automatizirati.
Kod nas stečajevi u više od 90 posto slučajeva završe likvidacijom, što je bilo ključno da i Gredelj tako ne završi?
Ključan je bio proizvodni program tvrtke. A presudno je bilo i to što su HŽ Putnički prijevoz i HŽ Cargo i dalje ostali najveći Gredeljevi kupci. Trebala im je stručna tvrtka koja će servisirati i popravljati sva njihova vozila. Gredelj se u tome pokazao kao pouzdan partner i tijekom stečajnog postupka. A bila je tu i američka tvrtka NRE koja je lokomotive proizvedene u Gredelju prodavala diljem svijeta. Bilo je bitno samo da se ne ugasi proizvodnja, da se ne izgubi stručno znanje. Tih 400 ljudi koji su ostali u Gredelju i njihovo znanje je osnova osnove.
Imovina tvrtke je dosta velika i zbog toga nikome iz nekretninskog biznisa nije bila zanimljiva, bila je prevelike vrijednosti da bi se prodavala po četvornom metru zemljišta, a s druge strane bilo je potrebe za proizvodima.
Zašto kod nas stečajevi tako dugo traju i na kraju završe likvidacijom?
To je najčešće tako zbog sudskih sporova koje se vode vezano za imovinu stečajnog dužnika. Imam primjer jedne tvrtke za koju je otvoren stečaj 2014., a sporovi oko zemljišta trajali su do proljeća ove godine. Zbog toga ne možete imovinu unovčiti, ništa ne možete raditi dok traju sporovi. Prema stečajnom zakonu, stečaj bi trebao biti gotov za godinu i pol, ali ipak ga ne možete završiti ako se vodi sudski spor vezan za imovinu stečajnog dužnika jer se ne može pokretati njezino unovčenje dok nisu riješeni vlasnički odnosi. Kod proizvodnih tvrtki nad kojima se otvara stečajni postupak vjerojatno se radi o tome da nema potrebe za njihovim proizvodima da bi se održala proizvodnja.
Koja bi bila vaša poruka za kolege stečajne upravitelje poslije ovog iskustva u Gredelju?
Moja je poruka da se ne boje ići u takvo što kad se pokaže prilika da je moguće spasiti tvrtku. Puno je jednostavnije obustaviti proizvodnju i ići na unovčenje imovine, tada je puno manje briga. Uz to je za stečajnog upravitelja na kraju sve isto gledajući financijski. Od toga što sam tri i pol godine vodio poslovanje Gredelja nemam po stečajnom zakonu nikakva veća prava na naknadu nego da je poslovanje obustavljeno, imovina unovčena i stečaj završen.
Kolika će biti vaša naknada za vođenje stečaja Gredelja?
Dobit ću maksimalnu moguću naknadu koja iznosi 630.000 kuna bruto. Toliko ću dobiti za to što sam tri i pol godine bio predsjednik uprave takve tvrtke. To je bruto oko 14.000 kuna odnosno neto oko 8000 kuna mjesečno za poslove upravljanja društvom s 400 zaposlenika. Takav način određivanja naknade u slučaju nastavka poslovanja i spašavanja stečajnog dužnika sigurno nije poticajan te je jedan od razloga zašto se kolege ne upuštaju u takve stvari. No spašavanje Gredelja je ipak nemjerljiv uspjeh za cijelu zajednicu, ali i za mene osobno.
Video: Luksuzni europski vlak u Zagrebu ostao bez francuskog vagona
kad izbaciš političare iz uprave tvrtke kako to postane lijepa priča...