Proći iskustvo u državnoj službi svakomu je dobar temelj za daljnju
karijeru. Velik broj osoba koje su se bavile politikom ili su bile
ministri u Vladi s vremenom od tog poziva i odustanu, ali se njihovo
ime pamti i brže im se otvaraju vrata u drugim poslovima. No, u
privatnom se poslu ne opraštaju pogreške, tvrde sudionici okruglog
stola, bivši ministri u Vladi, te ime može biti prednost samo za prvi
sastanak. Ne žale za svojom karijerom provedenom u Vladi, no isto tako
kažu da se tom poslu više nikada ne bi vratili. Radeći u državnoj
službi uočili su njezinu tromost kao i to da su stručnjaci, kojih i
ima, preslabo plaćeni te zbog toga tu službu i napuštaju.
Davor Štern počeo je karijeru kao direktor u vrijeme socijalizma, zatim
je bio predstavnik Ine i američkih kompanija u Rusiji, nastavio kao
pomoćnik ministra vanjskih poslova, pa kao ministar gospodarstva,
direktor Ine, član uprave jedne ruske naftne kompanije, a danas radi
kao konzultant i lobist.
Slično je karijera završila i Mati Graniću, koji je danas također
konzultant i lobist. Granić je naime po struci liječnik, a medicinsku
bi karijeru, kako kaže, nastavio da nije bilo rata kada je ušao u
Vladu, kao potpredsjednik, a poslije i kao ministar vanjskih poslova.
Njegova tvrtka MAGRA danas ima 13 zaposlenih u tvrtkama u Zagrebu i
Skoplju. No uz taj posao ima i hobi – predavanje na visokoj novinarskoj
školi, gdje je profesor i dekan.
Roland Žuvanić veći dio karijere radio je u inozemstvu, a od 2000.
godine bio je u Vladi. Nakon toga krenuo je u poduzetničke vode,
odnosno kod prijatelja koji je osnovao Optimu Telekom, gdje je tri
godine bio predsjednik uprave, a sada je savjetnik uprave i član NO.
– Na pokretanje vlastitog posla odlučio sam se vjerojatno zato što bi
odlazak u manju tvrtku nakon Ine bio neadekvatan, te zato što sam imao
dosta znanja i iskustva stečenih u više zemalja vezanih za upravljanje
i poslovne tijekove, kao što su iskustva potpune reorganizacije
kompanija, funkcije i djelatnosti kojima se bave, i ono što sam poslije
shvatio – kontrole izvršenja plana.
Ime ‘otvara vrata’
A to nedostaje i državi i tvrtkama u zemlji. Primjerice, predsjednik
kompanije BP svaki ponedjeljak na stolu ima izvješće realizacije u
odnosu na plan, što je po kvaliteti ravno godišnjem izvješću hrvatske
kompanije. I takvu je tvrtku lakše voditi. Nadao sam se da će takvo
znanje trebati ovdje, no za sada to nisam primijetio. Većina hrvatskih
kompanija vrlo su zadovoljne sobom, ne nalaze potrebe za promjenama i
nisu baš zainteresirane za bilo kakvo savjetovanje. Stoga se moj
konzalting svodi na savjetovanje stranih tvrtki koje žele ući u
Hrvatsku – kaže Štern.
– Nakon odlaska iz politike razmatrao sam što rade moji strani kolege,
bivši državnici, posebno bivši uspješni ministri vanjskih poslova, i
došao do zaključka da gotovo svi imaju konzultantske i lobističke
tvrtke, a velik dio njih vezani su za rad na sveučilištima – kaže
Granić. Priznaje da mu je ime na početku privatne karijere pomoglo jer
su mu čelnici vlada, ministri i vodeći poduzetnici drugih zemalja bili
dostupniji.
Da je rad u Vladi plus u kasnijem poslu, tvrdi i Žuvanić, te zato i
misli da je Optimi u početku dao neki kredibilitet, jer dovoljno znanja
iz telekomunikacija nije imao, s obzirom na to da mu to nije struka.
– No isto tako jedan krivi potez sve može narušiti. U mom poslu
kredibilitet je najvažniji. Posao koji mi radimo, sam radi selekciju –
tvrdi Granić.
Štern tvrdi da mu posao u Vladi nije pomogao u daljnjem privatnom poslu, odnosno nije primijetio da su mu se “vrata otvarala”.
– Čini mi se da sam prije 40 godina kao mladi rock-muzičar bio veće ime – kaže Štern.
– Odabir telekomunikacijskog sektora bila je više slučajnost, bez
obzira na to što sam bio resorni ministar dvije godine prije ulaska u
taj posao. Učinilo mi se izazovnim kada je prijatelj došao na ideju da
osnuje telekom kompaniju, i u tri i pol godine koliko sam bio na
njezinu čelu dogodile su se velike promjene te smo druga fiksna
kompanija u zemlji – kaže Žuvanić.
– Konzultantski i lobistički posao izazovan je jer ovisite samo o sebi,
svom ugledu, kredibilitetu i sposobnostima – kaže Granić i tvrdi da
danas više nema interesa ni motiva za politiku.
Takvo mišljenje dijele i Štern te Žuvanić.
– Na početku rada u Vladi naivno sam vjerovao da činim dobro, pomažem
državi i društvu, no tek sam poslije shvatio da percepcija političara u
Hrvatskoj među ljudima nije dobra. I mnogo sam prijatelja i znanaca
izgubio upravo u to vrijeme. Jer, svi očekuju da kada si na nekoj
poziciji u Vladi ili Ini, možeš i moraš za njih učiniti i neku uslugu
ili im servirati neki posao – kaže Štern i nastavlja: – Kada siđeš s
funkcije, dogodi se ono što mi je jedan prijatelj, bivši ministar
jednom rekao: “Ne znaš kako ulice odjednom postanu široke.” To je
sindrom politike u našoj zemlji. U drugim zemljama to je slabije
izraženo radi civilizacijskih tokova i razvijenih demokracija. Bojim se
da će upravo iz tog razloga biti sve manje kvalitetnih ljudi koji će se
htjeti baviti politikom. Zbog percepcije ljudi prema političarima: svi
smatraju da su političari ovdje samo zbog vlastite koristi.
– I ja sam imao volju promijeniti nešto ulaskom u Vladu, no frustrira
kada vidite da ne možete provesti sve ono što ste mislili. Zbog
sporosti državnih službenika, načelnika itd., a i zbog tadašnje
koalicijske Vlade, kod koje je trebalo više vremena za donošenje odluka
– kaže Žuvanić.
Nedostaci državnog aparata
– Što se tiče posla u državnoj službi, sigurno sam tamo donio više
znanja nego što sam ih otamo ponio. Uvjeren sam da se hrvatsko
gospodarstvo mora voditi kao veliku korporaciju. Broj zaposlenih koje
imamo ne bi bio velik ni u svjetskim razmjerima. Nismo ‘otok’ i moramo
se ponašati kao drugi. S takvim razmišljanjem nisam se ni uklopio u
državnu administraciju koja ima drugi i pristup, a koji nije pratio
dnevna gospodarska kretanja – kaže Štern.
– Državni sektor ima problem što ljudi nisu dobro plaćeni, zato što ih
previše ima, pa onda nisu niti motivirani. A na nekim funkcijama
trebali bi sjediti profesionalci jer tako je i vani – tvrdi Žuvanić.
– Što se tiče pristupa u državnoj ili privatnoj tvrtki, on mora biti
jednako odgovoran – kaže Granić. – No razlika je u tome što u
privatnome poslu na dnevnoj bazi ovisite o rezultatima svoga rada. Ako
nemate taj osjećaj i percepciju, onda ga ne možete uspješno raditi.
– Kod nas je uobičajeno da bivši ministri budu u upravama ili
savjetnici u kompanijama – kaže Žuvanić, no dodaje da smo mala država
te je stoga i premalo takvih tvrtki. Štern kaže da u drugim zemljama
bivši političari sjede u NO kompanija, što kod nas nije provedivo jer
se oni pretežito biraju u aktivnoj politici.
Osvrnuvši se na sadašnju krizu, Štern tvrdi da je ne osjeća u svom
poslu. Misli da je u vrijeme krize ponekad dobro presložiti karte i
stvoriti novu pozitivnu energiju koja pokreće. Koliko god kriza nije
dobra, ona je bila neminovna, da ljudi promjene odnos prema radu i
životu i shvate da smo predobro živjeli u odnosu na ono što smo
stvarali. To je svjetski problem, samo što je kod nas izraženiji jer
imamo puno skrivenih rezervi odnosno vrlo smo ekonomski neefikasno
društvo.
– Kriza će se pokazati sljedeće godine, zbog slabijeg kreditiranja
banaka, a s obzirom na to da ćemo mi morati ulagati u tehnologiju,
bojim se tko će to pratiti. Bit će gubljena radnih mjesta – smatra
Žuvanić, te tvrdi da se se oni u Optimi pripremaju tako što traže nove
izvore svježeg kapitala.
– Kapitala ima, no pitanje je tko će ga gdje uložiti. Jedno je rješnje strateški partner – zaključuje Žuvanić.
OKRUGLI STOL
