Na tisuće kratkih proznih ostvarenja i njihovih autora, više ili manje poznatih, onih koji su na početku, ali i onih koji su na vrhuncu svoje karijere, prošlo je subotnjim stranicama Večernjega lista.
Tijekom više od pola stoljeća kratka priča “Ranko Marinković” postala je osim Večernjakova zaštitnoga znaka i alat kojim se uspješno od 1964. godine ispisuje povijest hrvatske književnosti. Iako je dnevna tiskovina ‘64. krenula s objavljivanjem prvih kratkih priča, tek dvije godine poslije dodijelile su se prve nagrade za koje su se borile sve kratke priče objavljene u dvije godine.
Od tada pa do danas vrijede jasne propozicije natječaja Večernjega lista za kratku priču: natječaj je javan, priče pod pseudonimima se ne objavljuju, tema je slobodna, priča može imati najmanje 120, a najviše 180 redaka, a pravo na sudjelovanje imaju svi državljani Hrvatske, ali i autori iz inozemstva koji pišu na hrvatskome jeziku. Renomiranom nagradom tako su se dosad mogli podičiti autori poput Pavla Pavličića, Sanje Pilić, Mire Gavrana, Luka Paljetka, Ivane Šojat, Željka Kocaja, Jozefine Dautbegović i brojnih drugih.
Da Večernji list njeguje riječ pisanu književno-umjetničkim stilom, pokazuje i akcija “knjiga uz novine” koja je započela dijeljenjem “Epitafa carskoga gurmana” Veljka Barbierija. Nedugo zatim uslijedila je prva biblioteka Najbolji hrvatski romani u kojoj su se uspješnice domaće književne scene mogle kupiti za svega 24 kune.
Osim književnosti, veliku popularnost pokazao je i niz specijalnih magazina poput “Tesle”, “Kralja Tomislava” i drugih magazina posvećenih povijesti, znanosti i drugim društveno bitnim, s pitko obrađenim temama.
Za 53. natjecaj niste nista objavili, nikakva pravila o tome kako prica treba izgledati. Zadnje ste objavili za 52. natjecaj sredinom 10og mj i tamo jasno pise da prica moze imati MAXIMALNO 120 redaka ili 7200 znakova. Sad nakon sto 54. natjecaj traje (ili je ovo 53i?) vec 2-3mj, vi objavite da prica treba imati MINIMALNO 120 redaka. -.- Ne bi ni stvorio profil da vam napisem ovaj komentar da niste takvi kakvi jeste. Malo ranije objavite bitne stvari, a ne kad covjek prilagodi svoju pricu i posalje ju. Svoju sam poslao prije oko mj dana, al eto, nebitno ovo sve. Draze mi je misliti da vam moja prica nevalja, pa da ju zato necete objaviti, nego da ovaj clanak gledam.