Što je bilo inače smirenom i razumnom biskupu sisačkom mons. Vladi Košiću da ovoga tjedna medije u Hrvatskoj optuži za gebelsovsku propagandu, teško je reći. “To je ona Goebbelsova metoda, gdje se stoput izgovorena laž pretvara u istinu. Toliko je prljavih laži izneseno tijekom ovih petnaest godina, koliko nakon rata živimo u demokratskom društvu, da se doista teško braniti”, rekao je biskup Košić urednici Radio Sljemena Vesni Jurić Rukavini kada je govorio o odnosu Crkve i medija, premda mu je ona parirala da nije stvar u medijima, nego da ljudi nisu ni gluhi ni slijepi jer vide kako se Crkva, tj. crkvena vlast ponaša.
Simbol odnosa crkvenoga vrha prema javnosti i društvu postala je nova zgrada HBK, na koju je očito mislio i biskup Košić, jer se Crkva svim sredstvima nastoji opravdati da je riječ o nasušnoj potrebi i ničemu pretjeranome, pa se kardinalu Bozaniću sav svijet smije nakon što je rekao da je “skromnije ono što je skuplje”.
Međutim, ako i postoje sporenja o tome kakva je, komu takva treba i čemu uopće takva zgrada HBK (o čemu javnost u jednom demokratskom društvu ima prava raspravljati), riječi biskupa Košića bez svake su sumnje preteške. Štoviše, imaju posebnu težinu ako se zna da je baš biskup Košić dok je bio pomoćni biskup zagrebački, tj. prije deset godina, bio tzv. medijski biskup ili službenim nazivom predsjednik Odbora HBK za sredstva društvenog priopćavanja. Kakav je trag njegov mandat ostavio u odnosima Crkve i medija? Koliko je i što je, zapravo, on osobno napravio na unapređenju odnosa medija i Crkve i gdje su rezultati toga razdoblja iz njegove biskupske karijere? Odgovor je – ništa i nigdje.
A Crkva, očito je, ima velikih problema s medijima. I ti su problemi ponajviše počeli otkako je na zagrebačku katedru stigao sadašnji nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji je prema medijima pokazao apsolutno nerazumijevanje, strah i nesnošljivost. Njegovo držanje s vremenom je postalo poruka svima na raznoraznim crkvenim pozicijama da su mediji nešto suvišno i strano, čak i neprijateljsko, i da pred njima valja biti posve zatvoren. Tako u Crkvi, što se lako da primijetiti, postoji svega nekoliko osoba koje nastupaju u javnosti i nemaju straha iznositi crkveni nauk i stavove o različitim stvarima.
Strah od medija, koji se sustavno širio s crkvenoga vrha, potpuno je devastirao crkvene odnose s medijima, a sve zbog straha jednog jedinog čovjeka, a to je kardinal Bozanić. No, zato je biskup Košić “hrabar” i medije u Hrvatskoj optužuje za manire nacističkog propagandnog stratega, a sve bez ijednog argumenta ili potkrepe. Premda ga ta paušalnost u ocjenjivanju i inače odlikuje, npr. kada za sve što ne valja u Hrvatskoj krivi komunizam, koji su današnji kriminalci odavno odbacili i za jedinu ideologiju uzeli pljačku i harač.
Daleko od toga da su mediji sveci današnjega doba jer doista ima primjera kada se Crkva nađe na meti bez ikakva razloga i argumenta, ali kad jedan biskup tvrdi da se mediji služe Goebbelsovom metodom kako bi naštetili Crkvi doista je previše. I doista je u pravu kolegica s Radio Sljemena Jurić Rukavina koja kaže da ljudima nisu potrebni mediji da bi vidjeli, nego izađu iz crkve, župe i pričaju što su vidjeli. A vidjeli su da se crkveni vrh posve okrenuo materijalnom, zgradama i imovini te protokolima, birokraciji i ispraznim propovijedima, a narod vapije za proročkom riječi u ovim turobnim vremenima. Koja ne može doći ni s političkog vrha, ni iz tajkunskog džepa, pa ni iz medijskog pera. Nego isključivo od pravih Kristovih pastira, ako ih u ovoj zemlji još uopće ima.
Crkva je u pravu kad optužuje medije, jer većina mas-medija je u službi neo-liberalnog i protunacionalnog, protuvjerskog konceta gušenja nacionalnog, tradiocionalnog i vjerskog, zastupaju koncept bivših srbo-protunarodnih asocijacija i hegemonije.