Sve što se gradilo 20 godina drobi se bagerima nove vlasti! Ideološki, to što gledamo, najbliže je pojmu revolucije jer se kod nas sad javno tvrdi da je naš pravi Dan državnosti zapravo dan kad je donesen zadnji jugoslavenski ustav!
Dakle, nisu to dani kad smo proglašavali neovisnost niti kad smo stvarali državnost, nije naš pravi Dan državnosti Oluja, nego je to ustav iz 1974! Pa nije nas svijet priznao zato jer je postojao zakonski okvir za priznanje? Što, ne bi nas priznali da nije bilo zakonskog okvira? Pa ne nastaju države zbog sretnih ustavnih definicija! Što je glorifikacija ustava iz ‘74. u danima kad ukidamo Dan državnosti ako ne ideološka revolucija?
Planira se ukinuti kao državni praznik dan kad se stvarala hrvatska država (ali proslavu u Srbu nitko ne ukida!), s najvišeg se mjesta poručuje svijetu da je ustaštvo kod nas tek umorno, mi se ne spremamo na “Londoncu” temeljiti naš pravopis već na pravopisu koji se i službeno zvao “hrvatski ili srpski”. Što je to ako ne ideološka revolucija? Pogledajte ovaj medijski teror sa Severininom trudnoćom! Baš me zanima da se udala za nekog u Zimbabveu bi li nam svaki dan pod nos gurali vijesti o Alexandru, koji već ima ulogu red carpet Karađorđevića! Bjesomučni, organizirani teror regije usporediv jedino sa starim terorom jugoslavenstva! Potpuno ista špranca! Nitko ne zna kamo idemo, nitko ne zna što će biti za šest mjeseci, samo se laskavci šetaju pred kamerama, oporba kao da je emigrirala, a vlast na ideološkoj razini drobi sve ispred sebe!
Na ovaj način za četiri godine Hrvatska će biti goli geografski pojam! Zanimljivo je gledati stranačke ratove. Nakon što je Čačić nadigrao Milanovića i uzeo kontrolu najvažnijih tvrtki, sada mu je Pusićka pred nosom Mimice i Klisovića preuzela ključeve vanjskih poslova! Ministrica vanjskih poslova u svjetske centrale šalje ljude od kojih neki uopće nisu karijerni diplomati, a to joj je, tobože, uvijek bio glavni kriterij, a povijest nekih njezinih kadrova kazuje da su spram hrvatske države u najmanju ruku bili indiferentni!
Ivo Goldstein, primjerice, baš nikada nije bio u diplomaciji, a rijetki su ga čuli govoriti francuski pa ipak sprema se u Pariz. Damir Grubiša (koji je bio svojedobno šef kabineta Budimiru Lončaru u Beogradu), za kojeg nikako da se sjetim kad se to 90. stavio na raspolaganje hrvatskoj diplomaciji, bio je do te razine podobnim Jugoslavenom da ga je čak i krajem 80-ih jugodiplomacija poslala u New York. Zamislite kakvu ste podobnost morali imati da vas u predvečerje rata Beograd pošalje u New York? Vesna Pusić na Zrinjevcu, Josipović na Pantovčaku s nedavno imenovanim 85-godišnjim Lončarom kao predsjednikom savjeta predsjednika države za vanjskopolitičke odnose, a tu je i novi šef vanjskopolitičkog odbora Sabora Milorad Pupovac!
Ljevičarski dream team u vanjskim poslovima! Ovo su sanjali 20 godina, ali pokažite jednog od njih koji je ikada sanjao hrvatsku državu? Ako hrvatske nacionaliste uvijek nosi pretjerani žar hrvatskog nacionalizma, što je ono što nosi bivše vedete jugoslavenskog nacionalizma?
Vlast je na kraju sila i tu silu gledamo i pri izboru novih uprava javnih poduzeća. Tvrdili su da neće politički ključ biti presudan u izboru kadrova, a baš to obećanje prkosno krše! Baš prema političkim kriterijima postavljaju kadrove u javna poduzeća, baš se tu krvavo stranački tuku koja je čija tvrtka!
Vlast je na kraju sila pa tu silu gledamo i u prosvjedima seljaka, a činjenica da se tako lako odlučila staviti lisice na ruke sirotinji što iz očaja prkosi Zagrebom govori da je i utjerivanje straha u kosti metoda od koje se neće bježati.
Ali, zanimljivo kako nema straha da će trajni prestanak građenja pelješkog mosta potaknuti autonomaštvo. Jer bez tog mosta, kad uđemo u Uniju, Dubrovnik nema izravne veze s ostatkom države i kao da je pozvan da proglasi republiku! A potaknuti autonomaštvo u dubrovačkom kraju u doba dok Beograd tvrdi da je Ruđer Bošković Srbin i dok Beograd financira literaturu u kojoj se dubrovačka književnost smatra dijelom srpske, igranje je vatrom. I neće se moći sutra reći “nismo znali”.
Kao što Kosorica dok danas daje podršku Vjesniku ne može reći da nije znala da će ga nova vlast ukinuti. Ništa nije napravila u dvije godine da se list privatizira i licemjerno je sad naricati nad sudbinom Vjesnika. Kao što je sumanuto gledati Ivu Sanadera kako se drčno svađa sa sucem Turudićem tim prije jer se vidi na tom luđački samouvjerenom izrazu lica da taj čovjek doista ne razumije da je baš on glavni logističar prevrata, koji je donio ovu revoluciju.
seva postala \"keva\"...otišla tamo di i seka.