Uuuu! Koliki je! – bio je to prvi dojam kad smo XD vidjeli izdaleka u radionici Dok-Ingove tvornice na Žitnjaku. Vjekoslav Majetić, direktor tvrtke koja uspješno proizvodi i izvozi teške radne strojeve, poput robotskog gusjeničara za razminiranje, na tu se reakciju samo smješkao.
Nakon uspjeha u Ženevi, i s rokovnikom prepunim termina za pregovore serijskoj o proizvodnji prvoga hrvatskog električnog automobila, XD-a – kako je autu ime – sada auto ponovno pripremaju za predstavljanje novinarima u ponedjeljak. Mi smo ga zatekli u takvu, radnom stanju i nakratko smo ga “oteli” majstorima. Uopće nam nije bilo važno što nije imao upravljačku ploču, što je bilo skinuto krilo vrata s vozačeve strane... da odmah shvatimo kako je to straaašan auto!
– Jest, veći je nego se doima u tisku – već je navikao na takav dojam ing. Majetić.
– Napravio sam ga za sebe. A znate već kakve su direktorske navike. A onda smo sve podesili po našem šefu servisa i održavanja Damiru Hajdareviću, koji je krupniji od nas dvojice – kaže Majetić. Bit će to auto za bogate macane.
Istodobno, Majetić razmišlja o narodnom gradskom autu koji bi mogli voziti i 16-godišnjaci sa dozvolom A kategorije, a stajao bi 5000 eura.
Ugodni trkač
Za pravu sliku veličine XD-a: vaš je reporter visok 188 centimetara i težak 110 kilograma. Sjesti u auto je vrlo udobno. U kraljevski odmjereno prednje sjedalo morao sam se – popeti. Podnica je podeblja jer skriva baterije. U školjkastom sjedalu vozač sjedi na sredini. Auto je dug kao smart, ali je odoka od njega trećinu širi. Suputnicma je još udobnije. Njihova su sjedala za “polukorak” unatrag, pa i najkrupniji ispruže noge lijevo i desno od vozača, a ne dosegnu prednju podnicu.
Auto je zapravo – bomba! Dva elektromotora od po 45 kilovata pokreću svaki od dva stražnja kotača. Auto je težak oko 900 kilograma pa te brojke obećavaju da će pucati od snage.
– Pazite da se ne iznenadite! – upozorava Majetić, jer se vozimo po njegovu tvorničkom krugu. Prototip još ne smije na cestu. Upozorenje je ozbiljno jer su XD-u izmjerili ubrzanje do 100 kilometara na sat za sedam sekundi.
– Pa on će na semaforu posramiti svaku bahatu jurilicu! – oduševljen sam dok sjedam za volan. Brzina će mu biti elektronički ograničena na 140 kilometara na sat. A i kome treba više u gradu, čak i na brzim obilaznicama.
Prvi krug, zapravo, veliku osmicu, među “tenkićima” u tvorničkom krugu vozim oprezno. Ne bi valjalo da ja napravim neku štetu, to prije što me gledaju majstori kojima smo auto uzeli ispod cirkularne strugalice. Motor je tih, tek se slabo čuje zvuk sličan autićima iz lunaparka. S izolacijom će biti posve nečujan. Ima samo pedale za ubrzavanje i za kočenje. Nema još kočnicu za naglo kočenje. U devet od deset slučajeva u gradskoj se vožnji koči da se brzina smanji. XD umjesto da rasipa energiju s ugrijanih diskova, koči generatorom i struju sprema u baterije! U tom prvom krugu još jedno iznenađenje: kada se treba polukružno okrenuti dojam je da se okrećete u mjestu! Drugi krug po tvorničkom krugu već je bio malo drskiji slalom.
– S ovim biste automobilom mogli organizirati utrke. Prava nacionalna klasa – kažem Majetiću.
– E, da, ali ne bi prema benzincima bilo pošteno da se zajedno utrkuju. Ne bi imali šanse – reče Majetić i preuzme upravljač.
Stvarno ga je stisnuo, a pod niskoprofilnim sportskim gumama kotača od 17 cola prštao je šljunak. Auto se nimalo nije naginjao. Težište nisko, ovjes tvrd.
Upravljačku ploču, servo za mali sportski volan, klimu, radio i ostale stvari kojima se auto ulizuje vozaču lako smo zamislili. Ali mašta ne treba da osjetiš kako vozilo jedva čeka da ga se potjera. Parkiranje je, zahvaljujući fantastično malom krugu okretanja, igrarija. Jedan prekidač određuje vozi li auto naprijed ili unatrag.
Nezapaljive baterije
Speglan i ušminkan ovaj je auto dostojan odlaska u kazalište. A povezete li se s društvom koje također vozi XD, možete ih u garaži ostaviti po dva na jednom parkirališnom mjestu!
Baterije su litij-željezne, za razliku od roadstera Tesla Motorsa, koji se vozi na litij-ionske. Zašto?
– Odabrao sam ove jer su posve sigurne. Litij-ionske se pri sudaru mogu zapaliti, a to sigurno ne želite pomisliti kad vidite da je sudar neizbježan. A sudari se, nažalost, događaju – objašnjava logiku svog izbora Vjekoslav Majetić.
S autonomijom od 250 kilometara na jednokratno napunjene baterije auto bi poslužio i kurirskim službama koje u dnevnom zujanju po gradu uspiju prevaliti toliko kilometara. Međutim, u XD-u, unatoč svemu, nije teško zamisliti ni izlet iz Zagreba na more.
Na profesionalni trofazni priključak baterije se napune za dva sata, na obični kućni šuko za šest sati. Možemo li s time živjeti? Kako da ne! Štoviše, nije teško zamisliti vožnju prema moru sa stajankama kod Macole, a ugodan ručak upravo je toliko koliko je potrebno da baterije ponovno veselo nastave vrtjeti kotače. I ne samo to. S potrebom da baterije napuniš mijenja se obrazac putovanja: na more više ne srljaš da preskočiš kilometre, nego putovanje opet dobiva smisao: užitak. A cijena je potrošene energije 15 kuna po punjenju!
Ponovno sam za upravljačem. Sad stišćem malo hrabrije i to se osjeti.
Auto ubrzava “po crti”: ne najprije naglo pa sve sporije. I srce malo zadrhti, a i prsti se lijepe za upravljač tako da bih se njime najradije odvezao kući. Ali lako za jednoga pojedinca. Eh, da je takvih auta na gradskim cestama. Što više i što prije!
Vjekoslav Majetić: ‘Zaprimili smo već 50 narudžbi, a prvi se javio Todorićev Agrokor’
Mnogi su sumnjali u projekt prvoga hrvatskog automobila (i još k tome na struju), ali Vjekoslav Majetić, vlasnik tvrtke Dok-ing, koja se primarno bavi proizvodnjom strojeva za razminiranje i gašenje požara kojima se koriste američka i australska vojska, ne šali se!
– Zaprimili smo već 50 narudžbi, sve iz Hrvatske, a prvi naručitelj je Todorićev Agrokor. Štoviše, oni su naručili cijeli paket jer ćemo nuditi solarne i vjetropunjače za baterije. Na početku ćemo proizvoditi po narudžbi, uz uplaćenu cijenu, a do zime ćemo napraviti 10 automobila. Sada imamo kapaciteta za proizvodnju 50-ak automobila godišnje koji bi bili takoreći ručno izrađeni, ali proširenjem i izradom alata mogli bismo proizvoditi 1000 automobila na godinu – rekao nam je V. Majetić. S većom serijom pala bi i cijena luksuznog malog elektroautomobila sa 30.000 na 20.000 eura, ali za pokretanje masovnije proizvodnje potrebno je od 50 do 60 milijuna eura. Dosad su uložili tri milijuna kuna, što nije mnogo jer za razvijanje stroja za razminiranje troše milijun eura.
– Odobren nam je kredit HBOR-a od 10 milijuna eura, ali novac ne mogu dobiti jer je tvrtka od države već kreditirana za matični posao. Tražimo investitore jer nam je cilj proizvoditi u Hrvatskoj, zaposliti 200 do 300 radnika te angažirati još 50-ak hrvatskih dobavljača dijelova. Ali, ako ne bude išlo, naći ćemo kineskog partnera, ali onda će se auto proizvoditi u Kini – kaže Majetić. Većina dijelova na XD-u je iz Hrvatske. Najviše Dok-ingovih, elektromotori su iz pulske tvrtke Tema, stakla iz Lipik glasa. Jedino su baterije, gume i sjedala strana. XD je automobil za one dubljeg džepa, ali Majetić planira i proizvodnju manjeg, narodskog dvosjeda na struju. – Dvosjed bi išao u A kategoriju (kao četverocikl, do 15 kW, op. a), a stajao bi oko pet tisuća eura. Ako bude novca, proizvodit ćemo i obiteljski auto na struju – nastavlja Majetić.
Za registraciju u nas ne bi trebalo biti problema jer su ugrađeni dijelovi već homologirani, a za izvoz je potreban europski certifikat za koji je potrebno oko milijun eura.
Vijek trajanja skupih baterija je pet godina
Motor - Riječ je o dva elektromotora od 45 kW (61 KS) čija se snaga prenosi na stražnje kotače. Proizvela ih je pulska tvrtka “Tema”. Najveći je problem pri izradi auta bilo upravljanje motorima, odnosno njihova sinkronizacija, kako bi stalno isporučivali najveću moguću snagu. Tzv. kontroler koji su napravili ljudi iz Dok-inga riješio je problem.
Baterije - Litij-željezo-fosfatne baterije odabrane su zbog toga što nisu zapaljive (za razliku od litij-ionskih). U prototip su ugrađene ćelije jačine 100 ampera i napona 300 volti. Smještene su u podnicu, gdje najmanje smetaju, a pritom pogoduju stabilnosti auta zbog niskog težišta. Vrlo važno upravljanje baterijama riješio je glavni elektroničar Dok-inga Fran Sabolić. Baterije iz Kine najskuplji su dio automobila, a njihov je vijek trajanja uz svakodnevno punjenje pet godina.
Karoserija - Koncept ima šasiju od plastike, dok će serijski automobil imati karoseriju od grafita.
Izvrsno...!! Ali.... Ako nema provizije za muljatore u vladi, onda ovo ide u proizvodnju negdje vani, a onda će muljatori zdipiti proviziju preko uvoza.