Prometne nesreće ne događaju se slučajno. One su rezultat niza nesretnih okolnosti. Prva nesretna okolnost gotovo je uvijek prevelika brzina. Druga je često alkohol ili droga. Te dvije kombinacije gotovo uvijek dovode do prometne nesreće. Navodi to Goran Husinec, sudski vještak za cestovni promet, pojašnjavajući da se na to obično nadoveže nesretna okolnost nevezivanja sigurnosnim pojasem jer se alkoholizirani i drogirani ljudi gotovo nikada ne vežu i tragičan ishod je tu.
- Uz brzinu, tu je često i umor, mobitel i gruba nepažnja. To su kombinacije koje su krive za 90% nesreća. Brzina, alkohol, droga, gruba nepažnja, mobitel i nevezivanje sami za sebe vrlo rijetko predstavljaju opasnost, ali kada se poklope dva ili više nesretna čimbenika nesreća je neizbježna - upozorava Husinec. Na niz čimbenika, kaže, mi kao vozači ne možemo utjecati. Ne možemo utjecati na sigurnost auta jer si drugi često ne možemo priuštiti. Ne možemo utjecati na vremenske prilike niti na stanje ceste. Jedino na što uvijek možemo utjecati je način vožnje.
- Moramo voziti pažljivo, poštovati prometne znakove te, što je najvažnije, voziti kulturno. Pod kulturno mislim da ne smijemo svoja prava na cesti ostvarivati na silu. Kada vidimo da je netko napravio grešku u prometu, mi tu grešku moramo ispraviti ako možemo te bez ljutnje nastaviti voziti, a ne na silu ostvarivati svoje prvenstvo prolaza jer tako još više ugrožavamo promet nego što je to učinio drugi vozač svojim pogrešnim postupkom - upozorava Husinec. Pitali smo ga koje su vrste nezgoda najčešće i što u prometu smatra najvećim problemima.
- U gradu su najteže i najčešće nesreće kada jedno vozilo udari u vrata drugog pod kutom od 90 stupnjeva, odnosno kada jedno vozilo prođe kroz crveno svjetlo. Druga nesreća po učestalosti u gradu je kad vozač koji skreće lijevo ne propusti vozilo koje se kraće prema njemu već mu grubo oduzme prednost.
Na otvorenoj cesti najčešće nesreće su kod pretjecanja, odnosno kada jedno vozilo krene pretjecati drugo, a to vozilo ispred naglo skrene lijevo te mu presiječe put, kaže naš sugovornik. Iz njegova iskustva, najčešće nezgode na autocestama su naleti na vodeni klin zbog prevelike brzine, naleti na zaleđen kolnik, na divlju životinju koja je preskočila zaštitnu mrežu i ulazak u maglu.
- U tim situacijama često dolazi do lančanih sudara - upozorava Husinec i kao dva najveća zla novog doba izdvaja drogu i mobitel:
- Droga vozaču daje lažnu percepciju stanja okoline i njegove svijesti, a mobitel mu odvlači pažnju.
Pješaci su među ugroženijim sudionicima u prometu i Husinec upozorava da oni ne bi smjeli svoju sigurnost prepuštati vozačima vozila. Pješak uvijek mora promatrati auto - bez obzira na zebru ili pješački semafor - te preko ceste krenuti samo kada je potpuno siguran da automobila nema ili da će se zaustaviti.
Kad sjednem za volan za mene je najvaznija sigurnost i ne ugrozavanje sebe i drugih. Imam vozacku od 1978 i do sada nisam imao niti jednu prometnu nesrecu. Bez obzira da li imam ili nemam prednost promatram kakvu namjeru imajuu drugi vozaci. U slucaju da oduzimaju prednost pustim ih jer sam siguran da ce ti prije ili kasnije imati prometnu nesrecu. Vozaci cesto zaborave na pravilo desne ruke kod krizanja bez znakova, na kruznim tokovima zaboravljaju ukljuciti zmigavac kod skretanja lijevo ili desno. Razmak izmedju vozila je takodjer bitan narocito ako vozimo vecom brzinom. Nakon pretjecanja vozaci ne bi trebali odmah skretati ispred pretjecanog vozila. Slazem se da mobiteli smanjuju paznju, a kazne bi trebi prosiriti na vozace bicikla, pjesake i druge ucesnike u prometu kad koriste prometnice. Cesto, hodnici i biciklisticke staze nisu dovoljno udaljene od ceste za osobna vozila tako da vozaci nisu u stanju pri brzini 50 km/h reagirati na prelazak preko zebre, tim vise sto biciklisti i pjesaci misle da su zasticeni na pjesackim prelazima. Dobar primjer kako graditi hodnike i biciklisticke staze je Nizozemska.