Cestovni promet koji uključuje osobne i radne automobile, zatim teretne automobile i autobuse te radna vozila, prema istraživanjima, proizvodi čak i preko 20 posto emisije ugljičnog dioksida na europskom tlu, pa je zapravo možda upravo eko vožnja jedan od najvažnijih odgovora kako postići zadane parametre smanjenja CO2 do 2020. godine - što je zajednički cilj na koji su se europske zemlje obvezale.
Dakle, eko vožnja uz sve ostale benefite podrazumijeva i smanjenje ispuštanja CO2 od 5 do čak 15 posto. Naime, CO2 ili ugljični dioksid ili staklenički plin, jedan je od najvećih katalizatora globalnog zatopljenja. Na kraj njegovom štetnom utjecaju nastojalo se stati Protokolom iz Kyota i Direktivom 2003/30, koju je propisala EU, s ciljem zamjene fosilnih goriva u prometu gorivima iz obnovljivih izvora. Također, eko-vožnja je ujedno i jedna od 40 mjera koje bi do 2050. godine trebale u 60 – postotnom opsegu smanjiti emisiju CO2 koja dolazi iz cestovnog prometa. Tu su brojni pojedinačni nacionalni dokumenti, kao i različiti drugi načini na koje svaka država nastoji doprinijeti smanjenju emisije štetnih plinova. Jedni do takvih su i edukacije iz eko vožnje, marketinško promicanje načela eko vožnje, javno naglašavanje benefita eko vožnje te brojni drugi postupci.
Istraživanje koje su autori D. Barić, G. Zovak i M. Periša proveli 2013. godine pokazalo je da vožnja prema eko pravilima omogućava brzo i učinkovito smanjenje potrošnje goriva i emisije CO2. Analiza rezultata ukazala je da edukacija vozača po pitanju eko vožnje za posljedicu ima 32 posto manje CO2 u prometu. Neka su druga istraživanja pokazala i da usvajanjem načela eko vožnje svatko od nas može pridonijeti smanjenju emisije CO2 za oko 200 kilograma godišnje. Što su, složit ćete se, već ozbiljni pomaci koje svatko do nas s ciljem zaštite okoliša može uvažiti kao motivaciju da i sami tom cilju doprinesemo.
