Otvorila se vrata, a val toplog zraka zapahnuo nas je kao šamar. Nismo sletjeli na Maldive ili Havaje, a vrata koja spominjemo nisu ona zrakoplova – klimatiziranog – koji smo netom napustili, već je riječ o onima koja vode u ZET-ovu “stodevetku”.
Nemam kako pa trpim
Starijoj gospođi ispred nas vrući je udar na kratko izbio i dah, ali odmah se snašla i, nekoliko puta zamahnuvši lepezom, olakšala si život. U drugoj ruci spremno je držala i litru vode, baš kao i ostatak putnika koji su formirali red ne bi li od vozača kupili karte za bus.
– Koliko još do polaska – ispitivali su vozača na Črnomercu računajući da i nekoliko minuta čini razliku jer u vozilo ne treba ulaziti prije nego je “ziher” da će odmah krenuti. Koliko još imaju vremena provesti na “friškom” zraku, gdje su, usput budi rečeno, također bila 32 stupnja Celzijeva, govorio im je vozač, i sam orošena čela jer on je već polovicu svoje smjene u sauni na kotačima odradio. A kad su konačno svi ušli u bus, u kojem su gotovo svi prozori bili otvoreni, kaos je počeo.
– Ma k’o znojne srdelice, gle’jte nas. A plaćamo, sve plaćamo. Ne samo kartu svoju, neg’ i prirez i porez. Sve to ide Gradu i ZET-u. Sam kaj se gospoda ne voze u javnom prijevozu pa ne znaju kak’ je to. Ali svako ljeto ista priča – rekla je umirovljenica Anica Paljetak, ista ona koja se za vožnju “naoružala” lepezom i vodom. Nije, međutim, samo ona ponijela “rekvizite”. Mahalo se lecima i knjigama, a da si olakšaju, neki su si putnici boce s vodama prislanjali čas na čelo, čas na vrat. Idealan je to trenutak, pomislili smo, da se izmjeri temperatura u autobusu. Živa se zaustavila na 38,4 celzijevaca, zamalo šest i pol stupnjeva više nego je u 10 sati bilo vani na suncu.
– Tropi, što drugo da vam kažem. Svaki dan promijenim tri linije, a na klimatizirani autobus još nisam naišla. Najgore je u broju 109 koja s Črnomerca vozi do Dugava te na liniji 268, kojom idem u smjeru Velike Gorice. Kao da je grijanje upaljeno, poželiš iskočiti iz kože – kazala je Snježana Mrkoci, a iznervirana “ugodnim” putovanjem bila je i Mirjana Radičević. Kako nam je objasnila, najgore su vožnje na dugim linijama jer putovanje tada postaje test izdržljivosti.
– Stari su ovo autobusi i imam osjećaj da će se svakog trenutka raspasti, normalno da nema klime. Doduše, primijetila sam da u nekima vozači uspiju rashladiti svoju kabinu, a nama samo preostaje otvoriti prozor. Uspijemo udahnuti barem malo zraka, ali često ni to baš ne pomaže kad je vani 35 stupnjeva – govori Marijana Radičević. Kada god može, kaže, umjesto autobusa, koristi se tramvajem jer je, “barem u onim novima, situacija puno bolja”. Da ima alternativu za to, međutim, sama priznaje, javni prijevoz ne bi uopće koristila. A mnogi se voze upravo njime jer za drugo jednostavno nemaju.
– Idem busom ili tramvajem jer su mi besplatni zbog male penzije. Radim četiri sata dnevno da spojim kraj s krajem, a nekako moram doći na posao. Kada bih išla autom, radila bih samo za benzin, zato šutim i trpim – objašnjava nam Dubravka Vrhovnik. Nije problem, dodaju putnici, tek vrućina, već i popratni mirisi koji su u takvim situacijama neizbježni.
– Kada je bus krcat, jednostavno se ne da izdržati. Ali ne možete kriviti ljude, vruće je za poludjeti, a ne možete se ohladiti – kaže nam Mirta Rendulić, čiji su suputnici s Črnomerca razvili već i brojne kreativne ideje za koje kažu da ne bi bilo loše uputiti ih gradonačelniku Milanu Bandiću. Svima besplatna vožnja s obzirom na to da je u nehumanim uvjetima, samo je jedan od prijedloga.
– Ili neka nam gradonačelnik na terminalima sagradi fontane da se fino možemo osvježiti nakon putovanja autobusima. Njemu je to lijepo, a nama bi bilo korisno – govori nam Vesna Jelušić.
Ljudi su ljutiti, ali nemoćni smo
Da je stanje alarmantno, upozorili su i ZET-ovi sindikalisti, koji su dopisom direktoricu Ljubu Žgelu upozorili da je “stiglo ljeto”.
– Isto smo govorili lani, a i godinu prije i godinu prije. Dvije trećine buseva klimu uopće nema ili je ona neispravna. To je gotovo 70 posto vozila. Problem je u tome što za klime nema dijelova, a nema ni ljudi koji bi ih servisirali – objasnio nam je predsjednik Sindikata Zagrebačkog holdinga-ZET Zagreb Dražen Jović. Kako je rekao, Zagrepčani im se javljaju non-stop da ih upozore na strašne uvjete u busevima, ali oni su nemoćni.
– Ljude mi razumijemo, ali jednostavno nije na nama. Naravno da bi vozači rado uključili hlađenje, pa oni sjede u tim busevima po sedam sati – ističe Jović. Iz odjela za odnose s javnošću ZET-a, pak, stiže drugačiji odgovor. Ondje također govore o dvije trećine voznog parka, ali tvrde da ih je toliko opremljeno klimatizacijskim uređajima. Kažu i kako je moguće da dođe do poteškoća u radu sustava za hlađenje, ali servisne službe odmah reagiraju. Protumačili su nam i zašto je u busu vruće, kazavši kako je “u operativnoj praksi izrazito teško rashladiti putnički prostor s obzirom na to da se u kratkom vremenskom intervalu otvaraju vrata na stajalištima pri čemu dolazi do protoka vanjskog, toplog zraka u vozila”.
>>Kakva su vaša iskustva? Pišite nam na javi@vecernji.net i podijelite s nama dojmove vožnje ZET-om
Video: Zagreb: Rotor u Remetincu
Lažu, većinom klima ne radi niti u busevima niti u tramvajima. Skupi tramvaji kojima klime ne rade. Bandić zahvala.