Foto: Dylan Martinez/REUTERS/PIXSELL/REUTERS/PIXSELL FILE PHOTO: The Dalai Lama greets well-wishers before addressing a crowd gathered at Worthy Farm in Somerset during the Glastonbury Festival FILE PHOTO: The Dalai Lama greets well-wishers before addressing a crowd gathered at the Stone Circles at Worthy Farm in Somerset during the Glastonbury Festival in Britain, June 28, 2015. REUTERS/Dylan Martinez/File Photo Dylan Martinez

Neće se reinkarnirati i bit će posljednji duhovni vođa Tibetanaca

19. 07. 2020. u 07:20 1
Odluka da se ne reinkarnira vjerojatno neće značiti ništa, jer Kinezi namjeravaju primijeniti istu proceduru kao i stari kineski vladari, izvući ime novog dalaj-lame iz zlatne urne

Tenzin Gyatso, 14. dalaj-lama, proslavio je minulog tjedna 85. rođendan. Posljednji tibetanski svjetovni i duhovni vođa već je uoči 80. rođendana odlučio da se ne želi reinkarnirati 15. put.

– Zašto ne bismo završili s onim tko je popularan. Kada bi došao novi dalaj-lama koji bi imao slabiji utjecaj i karizmu, manju popularnost, to bi diskreditiralo instituciju dalaj-lame – rekao je Tenzo Gyatso kada je svijetu obrazlagao svoju odluku.

Iako se ove riječi mogu učiniti i pomalo arogantnima, doista je sasvim suprotno. One su zapravo oličenje skromnosti koja je svojstvena upravo tibetanskim budističkim monasima. Jer, rođendan se nobelovca koji sebe zove svjetskim izbjeglicom slavi posvuda osim u njegovu rodnom Tibetu. U Lhasi na to ne smiju ni pomisliti, ničim taj datum obilježiti, možda tek u kakvoj strogoj tajnosti jer njihov je vođa morao 1959. godine izbjeći u susjednu Indiju nakon što je osam godina ranije Kina zauzela i anektirala Tibet. Imati tako utjecajnog lidera bilo bi za kineske vlasti iznimno opasno pa je savršeno bilo jasno da je u to vrijeme jedino rješenje bilo da dalaj-lama Tibet zastupa iz egzila. Prema nekima, da je dalaj-lama ostao pri tradiciji i dopustio da se nakon njegove smrti traži 15. duhovni i svjetovni vođa Tibeta, to bi možda bila prilika da Kinezi instaliraju svojeg dalaj-lamu i tako jednom zauvijek riješe problem i dalje nemirnog Tibeta za koji Tenzin Gyatso traži barem širu autonomiju. I ne dobiva je već 60 godina. Jer, kada dalaj-lama umre tada stariji članovi budističke zajednice na Tibetu počinju s potragom koja može potrajati i godinama. Sve dok se ne prepoznaju djeca kandidati koji se testiraju pitanjima na koja odgovor može dati samo dalaj-lama. Dijete koje položi taj ispit polaže zakletvu i počinje nauk koji će ga dovesti do titule dalaj-lame. I ne jednom u povijesti je izbor novog dalaj-lame bio popraćen teškim intrigama, makinacijama nalik onima kakvih je autor bio sam Niccolò Machiavelli, pa je u tim nadmetanjima i ubijeno pet dalaj-lama. Odluka da se ne reinkarnira, odnosno da ne bude ponovno rođen, osobna je odluka svakog dalaj-lame. Ovaj je takvu odluku prije pet godina doista i donio.

– Tradicija titule ukida se dobrovoljno, a ona sada više nema svrhu, obavila je svoju misiju. Tibetanski budizam ne ovisi o jednoj osobi, dobro je organiziran, njegovi su monasi i učitelji odlično obrazovani – obrazložio je tu svoju odluku 14. dalaj-lama.

Foto: /Newscom/PIXSELL File photo taken Feb. 19, 2019, shows the Dalai Lama, Tibet's exiled spiritual leader, preaching in the northern Indian city of Dharamsala. (Kyodo) ==Kyodo Photo via Newscom Newscom/PIXSELL

Ako je njegova odluka logična zbog represije kineskih vlasti nad Tibetom, ipak se radi o velikoj šteti za cijeli svijet. Jer, dalaj-lama je ponešto poput rock-zvijezde. Prepoznat je gdje god se pojavi, državnika koji ga neće primiti teško ćete pronaći, čak i ako Kina uključi sav svoj golemi utjecaj. Susret s Dalaj-lamom ipak nosi nevjerojatno velike političke poene. A sam 14. dalajlama ima i osobnost globalne zvijezde. Pred svoj 85. rođendan nije objavio još koju tužnu odluku kao prije pet godina, nego je – snimio album. Na tom Inner Worldu recitira mantre, meditacije i učenja, sve praćeno glazbom. Pozvao je svoje sljedbenike da ne slave njegov rođendan, jer pandemija i onemogućuje da se dođe do njegove rezidencije u indijskom gradu Dharamsali. Umjesto toga, poručio je, treba recitirati mantru Om Mani Padme Hung i to koliko god puta možete, tisuću bi bilo jako dobro. Jer, Dalaj-lama ima u tome neku svoju računicu. On je, naime, glasnik Avalokiteshvare, vrhunaravnog bića, pa ako se dovoljno posvetite molitvi upućenoj njemu, postići ćete da Dalaj-lama poživi 108 ili čak 112 godina. Tko zna, možda se do tada situacija s Tibetom i razriješi pa 14. dalaj-lama promijeni svoju odluku, a mi ipak dobijemo i 15. tibetanskog vođu. I bilo bi šteta izgubiti instituciju lidera čiji korijeni sežu najmanje do 1391. godine kada se dalaj-lama spominje prvi put. Za prvog čovjeka koji je ponio titulu dalaj-lame zna se od 1578. godine kada je Sonamu Gyatsu titulu dao mongolski Altan-kan. Sasvim sigurno za to zna i današnji dalaj-lama Tenzin Gyatso, pa ne želi da se takva povijest ponovi u kineskoj režiji, čak i ako bi to značilo da će se izgubiti sjećanja na nekadašnje živote svih dalaj-lama prije njega, kako se to vjeruje prema tibetanskoj budističkoj tradiciji.

Pomoć Hollywooda

Kultni je status dalaj-lame ostvaren, dakako, i uz pomoć Hollywooda, gdje su tome doprinijela tri važna lma. Savršeno je jasno da u tome ima i malo politike, lm je iznimno e- kasno sredstvo propagande, no barem se u današnje vrijeme takvo što ne može pripisivati samo Hollywoodu. No, da se ne udaljim previše od teme, sjetimo se “Malog Bude” , koji je 1993. godine snimio Bernardo Bertolucci, a koji prikazuje budizam na osobit i razumljiv način, s puno detalja, os kojih je zanimljiv onaj o izboru reinkarniranog dalaj-lame, kojega budistički svećenici prepoznaju u troje djece, dvojici malih Nepalaca i jednom malom Amerikancu. Vjerojatno je za takav lm, kojemu je tema prije svega budizam i sam Buda, bilo prerano pa je zapravo ostvario podbačaj u kinima. Puno je bolje prošao “Kundun” Martina Scorceseja koji se bavi upravo samim 14. dalaj-lamom i njegovom borbom protiv kineske represije nad njegovom zemljom. Rieč ‘kundun’ znači prisutnost, a njome se dalaj-lama oslovljava kada ste u njegovoj blizini. Za uloge mladog dalaj-lame i njegove majke Scorsese je koristio njegova pranećaka te njegovu nećakinju. Scorsese je napravio biografski lm koji se kronološki proteže od 1937. do 1959. godine, odnosno do njegova odlaska iz okupiranog Tibeta. No, ni taj lm, koliko god ga veliki redatelj inteligentno i vješto napravio, također nije postigao znatniji uspjeh te je bio podbačaj u Kinima. No, velikim je to dijelom zasluga trećeg važnog lma o Tibetu, budizmu i dalaj-lami koji je izašao praktično u isto vrijeme. A to je “Sedam godina u Tibetu”. Najuspješniji lm o dalaj-lami i Tibetu bio je doista i velikim uspjehom u kinima, i to sasvim sigurno nije samo zbog već tada visoke popularnosti Brada Pitta, koji je u glavnoj ulozi, ili sjajne glazbe Johna Williamsa.

Foto: Dylan Martinez/REUTERS/PIXSELL/REUTERS/PIXSELL FILE PHOTO: Patti Smith kisses the Dalai Lama as she performs on the Pyramid stage at Worthy Farm in Somerset during the Glastonbury Festival FILE PHOTO: Patti Smith kisses the Dalai Lama as she performs on the Pyramid stage at Worthy Farm in Somerset during the Glastonbury Festival in Britain, June 28, 2015. REUTERS/Dylan Martinez/File Photo Dylan Martinez

Redatelj Jean-Jacques Annaud za temelj je izabrao intrigantnu istinitu priču o dvojici austrijskih planinara koji se nađu u Indiji na samom početku II. svjetskog rata, pa završavaju u logoru za ratne zarobljenike da bi iz njega pobjegli te dospjeli u Lhasu, gdje upoznaju 14. dalaj-lamu, koji je tada još bio dječak. Jedan od njih, Heinrich Harrer, kojega tumači Brad Pitt, postaje i dječakovim mentorom, no isto svjedoči i o kineskom upadu u Tibet. Intrigantna mješavina spiritualizma, ratne priče, odnosa između oca i sina, ali vjerojatno ponajprije prikaza tibetanskog načina života, svrstava ovaj lm u najbolju promidžbu dalaj-lame i Tibeta. Svakako, osim misticizma koji nudi sam Tibet, uz budizam, simpatije prema dalaj-lami narasle su i zbog njegove borbe koja je klasični sukob Davida i Golijata. Tibet sa svojom vojskom, koja se ničim nije mogla mjeriti s kineskom, nije imao nikakve šanse u otvorenom sukobu koji je bio praktično jednostran, kao što nikakva rezultata nije dala ni gerilska borba koju je 60-ih godina podupirala i američka administracija u općoj borbi protiv komunizma. Napokon je Dalaj-lama promijenio svoje traženje nezavisnosti za Tibet u širu autonomiju, međutim i to je ostalo bez ikakvih rezultata. Nije stoga čudo da je njegova odluka da se više ne reinkarnira izazvala i bijes kod Tibetanaca koji to smatraju činom predaje, gotovo izdaje, pri čemu je dalaj-lama nacionalna institucija o kojoj treba odlučivati narod Tibeta.

Kinesko imenovanje

No, sasvim je točno da postoji velika mogućnost da im sljedećeg dalaj-lamu imenuje Kina, oni su to već i učinili upravo nakon objave 14. dalaj-lame kako se više neće reinkarnirati. Narodna Republika Kina odlučila je da će sama odabrati njegovu sljedeću inkarnaciju upravo onako kako je to učinio jedan prijašnji kineski vladar, Qianlong iz dinastije Qing u 18. stoljeću. Taj je kineski car uveo sustav prema kojem se biraju dalaj-lama i panchen-lama koji je u duhovnoj vlasti odmah ispod dalaj-lame. Taj je sustav jednostavno zlatna urna u kojoj se nalaze listići s imenima umotani u ječam pa se imena novih dalaj i panchen-lame naprosto izvuku. Sadašnji je dalaj-lama nastojao redovitim putem odabrati novog panchen-lamu, no kineske su vlasti inzistirale upravo na izboru putem ‘lutrije iz zlatne urne’. I tako je Tibet dobio dvojicu panchen-lama, Gyaincaina Norbua, kojeg je odabrala kineska vlast papirićem iz urne, te Gedhuna Choekyia Nyimu, kojeg je odabrao dalaj-lama. No, Nyimu je nedugo nakon toga otela kineska vlast te on u javnosti više nije viđen nakon 1995. godine. Dakle, nije se jednom u povijesti dogodilo da prevladavajuća sila imenuje svojeg dalaj-lamu. Također, zbog kineske je invazije Jetsun Jamphel Ngawang Lobsang Yeshe Tenzin Gyatso, kako glasi njegovo puno ime koje je dobio nakon što je odabran da bude 14. dalajlama, punu je vlast preuzeo bitno prije svojeg 18. rođendana. Zapravo, dogodilo se to odmah nakon kineske invazije, imao je tek 12 godina. Dogodilo se to nakon teškog poraza tibetanskih snaga kod Chamdo, gdje je bio cilj ne samo zauzeti tu tibetansku pokrajinu nego tamo zarobiti sve tibetanske snage koje je brane kako bi se tibetansko vodstvo natjeralo na pregovore, kapitulaciju i na kraju potpisivanje aneksije Tibeta Kini. Vrijeme je bilo za posljednji tibetanski adut, dalaj-lamu. I već tako mlad, kao 16-godišnjak, pokušavao je pregovorima izboriti nešto za svoju zemlju čak i u samom Pekingu odlazeći i k Mao Zedongu, Zhou Enlaiju i Deng Xiaopingu, no bez uspjeha.

Maov zastrašujući odgovor

Iako se ispočetka činilo kako će kineski vođa i poduzeti nešto da bi olakšao situaciju u Tibetu pa i prema željama dalaj-lame, na kraju je dalaj-lama dobio zastrašujući odgovor. Religija je zlo, rekao mu je Mao, a Tibetanci su zbog nje inferiorni. I to je bio jasan kraj. Nakon još jednog udara kineske vojske radi slamanja tibetanskog otpora na kraju je dalaj-lama odlučio otići u susjednu Indiju, gdje mu je rezidencija i danas. Tibetanska je vlada prihvatila dokument kojim se u 17 točaka potvrđuje pripajanje Tibeta Kini, što je stanje koje se održalo do danas bez neke velike nade da će se promijeniti. No, Kinezi će iznijeti svoju stranu priče prema kojoj je Tibet još od 1720. godine dio Kine kada su iz njega prognani Mongoli te je prekid nastupio samo nakon invazije Britanaca 1904. godine. Nažalost, sudeći prema Hong Kongu, nije vjerojatno da će izgubljenu neovisnost, koja je trajala nekoliko desetljeća, 14. dalaj-lama ikada uspjeti vratiti Tibetu. A tako vjerojatno ni njegova želja da ostane zadnji neće biti ispunjena. Zamijenit će ga netko iz zlatne urne.

Stupile na snagu
Stroge preventivne mjere u cijeloj Hrvatskoj: Pojavila se visoko patogena ptičja gripa
pogledajte na vecernji.hr
  • 12:30 19. srpnja 2020.

    Hebi ga, nista onda. sad ce mu se kolega isus dosadjivat bez njega.

Komentirajte