Sin legendarnog vatrenog: Otac me kao klinca vodio u Milanello, sada želim tamo sam, kao igrač!

Kažu za njega da je predodređen za sportski uspjeh. Roko Šimić (16) definitivno ima nogometni gen. Otac Dario, bivši je proslavljeni hrvatski reprezentativac, a ozbiljnu nogometnu karijeru imao je i Rokov stric – Josip Šimić. Taj šesnaestogodišnji klinac već je neko vrijeme tema nogometne struke u Lokomotivi. Otac je bio branič, a Roko na suprotnoj strani, u napadu. U razgovoru neodoljivo podsjeća na oca, a jasno je kako je to dijete fino odgojeno. Vidi se da je Darijeva kopija i u tom smislu.

Ne tako davno, Roko se našao u fokusu kada je na Lokomotivinim pripremama s prvom momčadi zabio pogodak. Posljednji šesnaestogodišnjak koji je to uspio bio je Marko Pjaca.

Već sam bolji od strica Josipa

– Tek sam poslije shvatio što sam napravio. No, važnije mi je bilo što brže prilagoditi se novim okolnostima, odnosno na seniorski nogomet. Kada sam zabio gol, bio sam presretan što mogu pomoći prvoj momčadi. A sada mi je jasnije kako se moj trud isplatio. Lakše mi je bilo jer su mi suigrači pružali podršku cijelo vrijeme. Bez momčadi nema ni pogodaka, ni uspjeha – ističe Roko.

Kako je reagirao kada je saznao da će ga Goran Tomić, trener Lokomotive, priključiti prvoj momčadi?

– To sam proslavio s obitelji. Bio je to poseban dan za mene. Inače dosta rano odem spavati, no do dugo u noć sam razmišljao što će me čekati na tim pripremama. Bio sam posebno uzbuđen. Vidim da klub vjeruje u mene, no siguran sam da ću mu sve vratiti. Svaki dan nešto novo naučim. Bio sam sretan što mogu trenirati s takvom skupinom igrača koje sam do jučer gledao kao svoje idole. Oni su još bolji ljudi, nego igrači. Puno mi je pomoglo što su me suigrači dobro primili. Kapetan Denis Kolinger me, s ostalim mladim igračima, poveo u svlačionicu i upoznao sa suigračima. Lijep je osjećaj biti dijelom te momčadi – naglašava Šimić mlađi.

A što kaže tata Dario?

– Tata mi je uvijek bio podrška. Stalno me bodri i naglašava da sve mogu napraviti ako to želim i ako sam dovoljno posvećen cilju. I on je, kao i ja, uvjeren da ću u bliskoj budućnosti biti dio prve momčadi i da ću imati kapacitet da pomognem svome klubu da ostvari ambicije.

Koliko otac pomaže nogometnim savjetima?

– Stalno mi šalje videozapise akcija pojedinih napadača. Želi da upijam njihove kretnje. Tata mi kaže da je najvažnije organizirati se i znati se postavljati.

Uz Dinamo i Lokomotivu, Roko kaže da najviše voli momčad Milana. Uostalom, baš je u Milanu i rođen.

– Često vikendom, kada smo na ručku kod bake, gledamo utakmice Milana. Drago mi je što se u Milan vratio Zlatan Ibrahimović. Znam da on može pomaknuti cijeli njihov sustav na potpuno drugu razinu. Impresivna je njegova snaga. Kada bih barem ja bio kao on – iskren je Roko Šimić.

Kad je već spomenuo vrhunske igrače, izdvojio je još neke:

– Posebno mi je drag Robert Lewandowski. Fascinantan mi je njegov način realizacije. Jednako tako i Karim Benzema. Toliko godina standardan je u tako velikom klubu kao što je madridski Real. To ne može biti slučajno. Pa pogledajte koji su samo napadači prošli kroz taj klub u zadnjih desetak godina, a on je stalno bio standardan.

S obzirom na poziciju na kojoj igra, možda bi mu stric Josip, koji je također bio napadač, mogao dati pokoji savjet. Možda i relevantniji od očeva.

– Tako je. On mi uvijek daje savjete. Posebice vikendom kada smo zajedno.

Može li Roko postati najbolji napadač u obitelji Šimić?

– Pa ja sam već sada bolji napadač od strica Josipa – kaže smiješeći se Roko.

Je li mu otac pokazivao snimke svojih utakmica?

– Uvijek sam gledao tatine i stričeve utakmice. Zanimljivo mi je bilo gledati tatine suigrače. Najviše pamtim Pipa Inzaghija. Fascinantne su mi njegove kretnje i kako je uvijek sam sebi stvarao prostor. Pokušavam učiti iz tih njegovih manevara u kojima je strpljivo i lukavo čekao pogrešku protivničkih braniča. I ja tako pokušavam igrati. Tata kaže da se mora iskoristiti svaka situacija i da moram biti željan pogodaka. Mora se iskoristiti svaka šansa, jer najčešće ih nema previše. Sve te situacije moram što bolje iskoristiti – zrelo promišlja mladi Šimić.

Roko se sjeća igračkog doba svoga oca Darija.

Ide u srednju ekonomsku

– Tata mi je puno puta pričao o tome što je sve prošao. Sjećam se kako me vodio u Milanello gdje sam vidio sve te velike Milanove zvijezde. Tada nisam bio ni svjestan što to znači i o kakvim je nogometnim veličinama riječ.

Pa mogao bi Dario svog sina opet odvesti u Milanov trening-kamp?

– Nije to isto. Ne želim da me tata odvede. Želim to zaslužiti svojim igračkim napretkom – otkriva nam Roko svoje ambiciozne planove.

A kako usklađuje sportske i školske obveze?

– Pohađam srednju ekonomsku školu. S obzirom na to da treniram najčešće dvaput dnevno, u školi mi stalno izlaze ususret. Moji školske kolege stalno me zadirkuju da sam košarkaš. Možda zbog moje visine. Ali samo ja znam koliko naporno treniram i odričem se da bih mogao biti kao moj tata. Jer, nogomet je pun emocija i za mene velika sreća – zaključio je Roko Šimić.

>>>> Pogledajte kako je vraćeno ime Dinamo