Ovogodišnja Eurovizija bila je 68. od početka ovog glazbeno-zabavnog spektakla, a Hrvatima će ostati u pamćenju po najboljem plasmanu našeg predstavnika. Baby Lasagna, pravog imena Marko Purišić, završio je kao drugoplasirani u ukupnom poretku s pjesmom "Rim Tim Tagi Dim". Uz Marka i njegov tim u švedskom Malmöu gdje se održavalo natjecanje bila je i delegacija Hrvatske radiotelevizije, a među njima i novinarka Zlata Mück Sušec. Zlata se iz Švedske javljala u Dnevnik i emisije "Dobro jutro, Hrvatska" i "Kod nas doma", a uoči natjecanja pripremila je i dokumentarac o Baby Lasagni u kojem smo imali prilike bolje upoznati glazbenika koji nas je predstavljao. Osim toga, u nekoliko je navrata opisivala i prilike u Švedskoj. Za Šveđane smo tako imali prilike otkriti da su simpatični i susretljivi, a Malmö je opisala kao miran, ugodan i multikulturalan grad. Cijelo iskustvo Zlata je opisala kao uzbudljivo, a otkrila nam je i kako su joj izgledali dani u Malmöu te kakvi su bili dojmovi ekipe nakon proglašenja pobjednika, Švicarca Neme s pjesmom "The Code".
Ovogodišnja Eurovizija nije vam bila prva s koje ste izvještavali, no ima li posebno mjesto u vašem srcu?
Svaka mi je bila posebna zbog ekipe koja je išla na nju. Ova je, naravno, bila posebna i po tome što smo opasno konkurirali za prvo mjesto.
Kako su vam izgledali dani u Malmöu?
Kad smo imali probe, veći dio dana, a i dio noći smo provodili u Areni. Ostale dane smo istraživali grad, dogovarala sam intervjue, snimali smo, pregledavali snimljeno, montirali. I, naravno, bila sam u stalnom kontaktu s HRT-ovcima u Zagrebu s kojima sam se dogovarala oko uključenja u program.
GALERIJA Doček Baby Lasagne u Zagrebu
Ovogodišnja Eurovizija bila je puna skandala. Koliko su do vas dolazile informacije iz drugih delegacija te koliko je teško bilo otkriti što je točno, a što ne?
Ne bih baš rekla da je bilo puno skandala. Samo situacija s Nizozemcem o kojoj je na prvu kolalo puno priča, ali već navečer se saznalo što se dogodilo. Najviše smo se, kao i uvijek, družili sa srpskom i slovenskom delegacijom, ali zabavni su bili i Finci, Latvijci, Portugalci...
Marko je govorio o napetosti oko nekih delegacija. Kakva je bila općenito atmosfera?
Atmosferu na Euroviziji je teško prepričati, zvuči kao kliše, ali tu stvarno vlada neko zajedništvo i dobra vibra. U "delegation bubbleu", dijelu u kojem su smještene delegacije, uvijek je zabavno, druži se, pleše, pjeva, navija... Lijepo je. Naravno, bude nekih manje druželjubivih, ali oni su zatvoreni u svoje garderobe i nemaju doticaja s ostalima. Čuli smo priče o izraelskoj delegaciji, ali mi nismo ništa vidjeli ni osjetili tako da u to ne bih ni ulazila. Nama je u našoj garderobi bilo posebno zabavno.
Ne mogu izbjeći ni pitanje o trenucima nakon proglašenja pobjednika. Kako ste se vi osjećali?
Hm, kako opisati te emocije? Kad smo vidjeli ocjene žirija, mislili smo da je gotovo, onda su pročitali bodove publike i tu se opet rodila nada da pobjeđujemo... I onda ipak ništa. Na prvu smo možda i bili malo tužni, prije svega zbog Marka i ekipe, ali onda sam sebi kažeš: "Ej, drugi smo, super smo!" Baby L. je i prije finala osvojio dvije nagrade publike, od kojih OGAE-ina ima stvarno veliku vrijednost, u finalu je dobio najviše glasova publike iz cijeloga svijeta, dobio je i nagradu Marcel Bezençon u Press kategoriji jer su ga akreditirani novinari Eurovizije proglasili najboljim... Puno je razloga za ponos i slavlje!
Osim cijelog izvještavanja iz Malmöa, pripremili ste i dokumentarac o Baby Lasagni. Kako je izgledalo njegovo stvaranje? Koliko ste radili na njemu?
Dokumentarac se dugo stvarao u mojoj glavi jer sam, snimajući Marka još za emisiju "Ususret Dori" i kasnije na Dori, dobila neke ideje što bismo i kako mogli snimiti da ga prikažemo onako kako sam ga doživjela na prvu, drugu, treću. Onda su uslijedili dogovori, kava s Elizabetom i Markom, puno poziva i poruka... Samo snimanje bilo je jako kratko, ekipa otvorena za suradnju, uhodani Eurosong duo Ana Šerić i ja u petoj brzini i to je bilo to. Nakon pregledavanja, montiranja i Anina grafičkog oblikovanja, urednica Maja Tokić je to sve odmah poslala i na prijevod tako da smo uspjeli pokazati našeg Marka i stranoj publici jer se na YouTubeu dokumentarac gleda i s engleskim titlovima. Reakcije stižu iz cijeloga svijeta, mislim da smo ljudima uspjeli pokazati Baby Lasagnu u pravom svjetlu.
U filmu imate i neke ekskluzivne izjave. Je li bilo teško dobiti neke informacije iz privatnog života?
Nije. Nisam tip novinarke koja bi išla kopati po nečijoj intimi, bilo mi je najvažnije da se svi sugovornici osjećaju ugodno, više puta sam pitala je li im nešto neugodno i napominjala da ne moraju govoriti o stvarima o kojima ne žele.
Svi govore o Markovoj skromnosti i jednostavnosti koja osvaja. Kako to izgleda iz prve ruke, vama koji ste s njim proveli puno vremena?
Baš tako. Skroman je i jednostavan, ali ima i neke svoje stavove od kojih ne odustaje, što mi se isto sviđa.
Znamo da tim Baby Lasagne čine njegovi prijatelji. Je li vam se bilo teško uklopiti?
To trebate pitati njih. (smijeh) Nismo im puhali za vratom, družili smo se umjereno i mislim da nam je svima bilo ugodno i lijepo.
Nakon Eurovizije, otputovali ste u Pariz. Jeste li se uspjeli odmoriti?
Jesam, hvala na pitanju. To mi je baš trebalo.
Znamo da ste i mama. Jeli i vašu djecu uhvatilo "Rim Tim Tagi Dim" ludilo?
Apsolutno! Karlo još od Dore pjeva, a i Tin se sa svojom ekipom pretvorio u pravog navijača.
VIDEO Maja Šuput javila se iz Španjolske
